Čiča Goriot
Izvor: Wikicitat
„Ukratko tu caruje bijeda bez pažnje, bijeda škrta, šutljiva, otrcana. Ako na njoj još i nema blata, ima mrlja, ako nije poderana i prnjava, zato će se ubrzo raspasti od trulosti.“
- na početku djela pisac opisuje pansion , to jest kuću Vauquer. Kuća je vrlo detaljno prikazana , te se predoćava dobra i realna slika, kako o noj , tako i o stanju nižih slojeva pariškoga društva sa početka 19. stoljeća. - sama kuća je jedan od klučnih motiva cijelog djela, jer se u njoj isprepliću životi, te sudbine njenih stanara. - pisac je ovakim opisom postigao osjećaj sažaljenja prema ljudima, ćije su životne neprilike dovele na najnižu stepenicu ljudskog dostojanstva.
„On je pogodio moje razloge čim sam ih začeo u glavi. Ukratko, ovaj mi je razbojnik rekao o vrlini više nego svi ljudi i knjige zajedno.“
- ove rečenice mladi Eugen de Rastignac izgovara nakon podužeg razgovara s Vautrinom; ukratko najbolji opis tog vrlo neobičnog kriminalca. - Vautrin je u životu učinio djela kojima se niko nebi ponosio; tj. Jacques Collins se čini kao vrlo pametna, učena, ali istovremeno vrlo hladna i nemoralna osoba. - on kao i Vikontesa uče mladoga de Rastignaca o francuskom društvu, te drugim životnim lekcijama na grub i suroviji način. Vikontesa više razvija majčinske, zaštitničke osjećaje.
„“Dabome da je lopov, oče!“ reče ona i sruši se u stolicu plačući.“Nisam vam to htjela priznati da se ne biste izjadali što ste me udali za takva čovjeka! To je staršno, jer ga mrzim i prezirem!“
- pisac Delphinu i Anastazija tokom cijelog dijela prikazuje kao dobre glumice, ali mislim da njihova gluma doseže vrhunac u ovom razgovoru s ocem, gdje uz pomoć svađa i pomirenja izvlaće novce od oca. - Delphinina izjava je vrlo bitna u daljnjem tijeku događaja, jer izaziva krivnju i sažaljenje kod oca i Eugena (Rastignaca); u njenim riječima ima istine, ali je teško povjerovati da voi siromašnog plemića više od bogatstva. - sličan slućaj imamo kod njene sestre sa Maximom
„Ovdje počiva gospodin Goriot, otac rofice de Raustaud i barunice se Nuningen, sahranjen na trošak dvojice studenata.“
- rečenica mladog studenta Bianchona možda i najbolje opisuje „ljubav“ Goriotovih kćeri prema svome ocu. Goriot tokom cijelog svoga života nije tražio novac od njih, te je čak sve svoje bogatsvo dao njima, a one nisu imale toliko dostojanstva da dodu na sprovod, a kamoli da ga plate. - ovakim postupcima kćeri su pokazale veliku dozu nepoštovanje, te manjak ljubavi prema ocu, tj. zanimao ih je jedino njegov novac.
