Andrija Maurović

Andrija Maurović (Muo u Boki kotorskoj, 29. ožujka, 1901. – Zagreb, 2. rujna 1981.), hrvatski slikar i crtač stripova, često zvan ocem hrvatskog stripa.

Naveden izvor[uredi]

»Donesi intervju na cenzuru. U ime slobode!«
- Duhovitost je bila dio njegove naravi. Jednom je, nakon obavljena intervjua, kolegi viknuo s prozora gornju rečenicu; Ive Šimat Banov^[1]

»Medović je posljednji slikar. Od tada lumperaši, lufteri, žmukljeri, soboslikari, dekorateri, dizajneri...«
- O suvremenom hrvatskom slikarstvu; Ive Šimat Banov ^[1]

»Nema više žena. Amen. Jer priroda je velika varka. Naguloza čovjeka na seks koji je momentalno ugodan ali sa strašnim posljedicama. Slučaj, libela — veliki močvarni kukac živi 24 sata, oplodi se i ugiba. Znanstvenici mu nisu dozvolili da se oplodi pa je živio 48 sati. Dakle — duplo! Prirodi je svejedno da li on umre ili stvori drugoga...«
- O ženama; Tumačio je da svako svršavanje skraćuje život za šest mjeseci. Ne hvaleći se ništa posebno, s lakoćom sam izračunao da živimo samo darovano vrijeme. Ive Šimat Banov^[1]

»Tu pod milim bogom ništa ne razumiješ. Jedva shvatiš o kome je riječ, a pogotovo ništa ne možeš doznati o čemu je riječ. Pa čitam te novine i ono što pišu o meni i mojemu stripu; nekakvi rakursi, gore dole, kurci-palci, lijevo i desno, habitus multiplus...!? Pa zbilja poblesaviš. Ta, ne znaš što radiš. I da si malo labilnija ličnost, pakirao bi se put ludnice. E kritika, kritika...«
- O kritici; Ive Šimat Banov^[1]

»Bio ti je u Dubrovniku još dok sam bio dijete, neki mortiđija sa cilindrom i svim atributima hohštaplera, koji je nas djecu znao okupljati i 'mudro' besjediti. Tako nam jednom ispriča i ovo: Ja sam bio u Americi i tamo sam vidio stroj u koji se baci živi magarac i izlazi salama. Uto se javi neki dječak i kaže: A ja sam vidio stroj u koji se stavlja salama pa izlaze magarci kao što si ti.«
- O tehničkim dostignućima i napretku; Ive Šimat Banov^[1]

»Sretnem jednom, može biti oko 35-e, jednog cijenjenoga slikara i kasnije profesora na Akademiji. Pa će mi on: Pa ti, Mauroviću, više objavljuješ od mene, a nisi ni bio u Parizu. Kao, ja nisam vidio tu Meku pa šuti, budalo. Odgovorio sam mu: Kašun pošo, kašun došo! Ili zagorski, kištra pošla, kištra došla.«
- O osvetoljubivosti ili makar ne ostati dužnim; Ive Šimat Banov^[1]

»Život je pizdarija. I moje slike su zapravo pizdarija.«
- Rezignirao je i nad izložbom svojih slika; Ive Šimat Banov^[1]

„Ah, da! Ishrana. Podgrijavao bi već neizbrojivo puta podgrijavani grah u istom loncu — u teći koja je zbog čestih podgrijavanja na dnu dobila debelu zaštitnu koru. Nudio me nesebično. Iako sam kao student živio od zraka i ljubavi, sam pogled na trpezu, proizvod jednog iznutra i izvana izgorjela lonca, značio je gubljenje svakoga apetita. To je bio njegov vegetarijanizam. Principi zdrava života i zdrave ishrane. A ako je točno da se držao riječi nekog njemačkoga filozofa »što jedeš — takav si«, onda je on bio takav. Izgorjeli lonac koji je trajao. Uz to, lijegao je s kokošima, budio se u zoru s pijetlovima. Proučavao nekoć Maoa, a potkraj života divio se Reaganu, prezirući komunizam i svoje mladenačko ljevičarenje, skačući iz jedne krajnosti u drugu. Za njega sredine, jednostavno, nije bilo”
- Ive Šimat Banov^[1]

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 ^1,7 http://www.matica.hr/Vijenac/Vij184.nsf/AllWebDocs/AndrijaMaurovic Ive Šimat Banov, Andrija Maurović ili sva čuda devete umjetnosti, Vijenac, Broj 184, 22.03.2001, ISSN 1330-2787 (pristupljeno 29. ožujka 2013.)

Wikipedija ima članak na temu: Andrija Maurović