Dobriša Cesarić

Dobriša Cesarić (Požega, 1902. - Zagreb, 1980.), hrvatski pjesnik

Navedeni izvor[uredi]

"Alkohol ubija ... znamo, o znamo, znamo da alkohol škodi, no rakije, rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi." (Vagonaši)
"Gle malu voćku poslije kiše: puna je kapi, pa ih njiše. I bliješti, suncem obasjana, čudesna raskoš njenih grana." (Voćka poslije kiše)
"I kada sniježi, a spušta se tama, u pahuljama tišina je sama." (Jesen)
"I lije na uglu petrolejska lampa svjetlost crvenkastožutu na debelo blato kraj staroga plota i dvije, tri cigle na putu." (Balada iz predgrađa)
"Još bi nam mogla desiti se ljubav, desiti – velim, ali ja ne znam da li da je želim ili ne želim." (Povratak)
"Moj prijatelju, mene više nema, al nisam samo zemlja, samo trava, jer knjiga ta, što držiš je u ruci, samo je dio mene koji spava." (Pjesma mrtvog pjesnika)
"Neko sa svojim bolom ide ko s otkrivenom ranom: svi neka vide, drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i neda mu prijeći u suze i riječi." (Skrivena bol)
"Od naše ljubavi i sreće, gle zvijezde su večeras veće." (Ljubav)
"Samo sam srce, samo toplo srce, i sve je sreća što mi oči vide, a ti trenuci – to su slavoluci kroz koje ljubav u trijumfu ide!" (Ljubavno predvečerje)
"Sve nas ulice vrijeđaju uvijek istim licima, a naše duše žeđaju za beskrajnim vidicima." (Prazan život)
"Teče i teče, teče jedan slap; što u njemu znači moja mala kap?" (Slap)
"U ljubavi bih s tobom, draga, nestati htio bez traga." (Ljubav)

"Cesarić i njegova lirika su jedno. Kao što je jedno njegova dubina i jednostavnost, polifoničnost i usklađenost njegove pjesme. Njegov poetski izraz počiva na izvanrednom jedinstvu slike i zvuka riječi i simbolike stvari." ~ Marin Franičević