Franjo Tuđman

Izvor: Wikicitat
Franjo Tuđman

Franjo Tuđman (1922. – 1999.), povjesnik i prvi predsjednik samostalne Republike Hrvatske.

Naveden izvor

  • "Možete mi evo, uzeti i slobodu, pa i život, ali ne i misao, ne i istinu, ne i moj prilog povijesti naroda kojemu pripadam."
    • Utorak, 14. kolovoza 1984. (III - 81. dan) - iz dnevnika pisanog u zatvoru[1]
  • »Danas, nakon što smo u Jugoslaviji pa i u svijetu, jedno vrijeme živjeli pod opsesijom socijalističkog integralizma, i nakon što su neki smatrali da pobjeda revolucije i Titova komunizma treba dovesti do integralnog jugoslavenstva (moram priznati da ja nikada nisam spadao među takve), ponovo bivamo svjedocima unitarističkih tendencija, pod utjecajem socijalističkog međunarodnog integralizma. I gdje smo? Nacionalno pitanje postavlja se kao težišno u svim višenacionalnim državama. Što se svijet više kulturno, civilizacijski, tehnički, informatički integrira, nacionalno se sve više ispoljava.«[2]
    • »Hrvatska povijest je moja povijest« – razgovor za časopis Polet, br. 415. i 416., od 27. listopada i 10. studenoga 1989. (razgovarali Mate Bašić i Ivica Buljan).
  • "U ovom teškom trenutku i na povijesnoj prekretnici, pozivam vas, braćo i sestre da ispunite svoju svetu dužnost u obrani domovine. Budimo složni u borbi za slobodu naše hrvatske zemlje, našega mora i neba nad jedinom i vječnom nam Hrvatskom"
  • "Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude"
    • Govor na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu
  • "..Draga hrvatska braćo i sestre, imamo na čemu graditi svoju povijest, imamo zašto biti povijesni i čuvajmo to što smo stvorili. Znajmo da je naša sudbina samo u našim rukama. Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!"
    • Govor na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu
  • "Sveti oče! Hrvati su jedan od najstarijih naroda današnje Europe. Oni su, u doba velike seobe naroda, u ova područja jugoistočne Europe, između Dunava i Jadrana, došli iz svoje pradomovine, “Bijele Hrvatske”, koja je bila na području Vašeg zavičaja u Poljskoj. Došavši ovamo, oni su ubrzo, još u VII. stoljeću prihvatili Kristovu vjeru i rimskog biskupa kao njegova namjesnika, postavši i ostavši za trajna vremena sastavnim dijelom izgradnje i obrane zapadne kršćanske uljudbe."
  • "Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima...Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima...Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija."
    • Govor u Zračnoj luci Zagreb 23. studenoga 1996.
  • "Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku (........) za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini."
    • Govor u Zračnoj luci Zagreb 23. studenoga 1996.
  • "Velebnom pobjedom demokracije, koja je omogućila saziv i ovakav sastav Hrvatskoga sabora, stvorena je takva duhovna klima da gotovo zahtijeva svečarske velike riječi.
    Međutim, prilike u kojima živimo, okolnosti koje nas okružuju i osobito zadaće što su pred nama ne dopuštaju nam blještavi trijumfalizam, niti velika i olaka obećanja. Ipak, pozivajući na krajnju razboritost i promišljenost, daleko smo od svake zdvojnosti i pesimističkog malodušja."
  • "Nisu nam za sva zla samo drugi krivi. Niti će nam u bilo kakvim okolnostima samo drugi krojiti sudbinu. I za sadašnje stanje svi na svoj način snosimo dio odgovornosti. A pogotovo za budućnost: svoju osobnu, svoga zvanja i svoga naroda."[3]

Nenaveden izvor

  • „Uvjeren sam da je žrtva njegova mladog života dragocjen prinos stvaranju suverene i samostalne hrvatske države, koja je pokojnom Zdeslavu bila najveća svetinja. Žrtva života je najveća žrtva i vjerujem da palima za domovinu život ne završava, te se ugrađuj u neumrlo sjećanje hrvatskog naroda i hrvatske domovine. Jer vjernima se život mijenja, a ne oduzimlje...” ~ o Zdeslavu Turiću[5]

Citati o Tuđmanu

  • »Štoviše, kao nositelj partizanske spomenice 1941. i general koji je za svoj prilog osnovi općenarodne obrane i nagrađen i odlikovan (pored devet ratnih i mirnodopskih odlikovanja) i najvišim »Ordenom za vojne zasluge«, dužan sam boriti se do kraja za obranu integriteta i dostojanstva svoje ličnosti, a kao povjesničar i za utvrđivanje povijesne istine, bez poštivanja koje nema i ne može biti ni moralnog odnosa među ljudima, niti čvrsta društvenog poretka, ni trajna mira i suradnje među narodima.«
    • Usudbene povjestice, str. 656.[6]
  • "Nisam želio ići [u Haag] da ne štetim Tuđmanu. On i Milošević nisu isto i ne bi bilo pošteno da se Tuđmanu sudi u Haagu. No, mislim da bi oni to uradili."
  • »Ja ću za te molit Boga, a ti oslobodi Rvacku.«


  • „Zbog svojih otvorenih, kritičkih izjava o jugoslavenskim problemima – o hegemonističkoj politici Srbije, položaju Hrvatske i službenom, preuveličanom broju broju žrtava Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji, bio je nakon Titine smrti izložen političkom progonu i osuđen na zatvorsku kaznu. Srdačnost, otvorenost i hrabrost, crte su njegovog karaktera. U svojoj knjizi, Franjo Tuđman naglašava razlike između pozitivnog i negativnog nacionalizma. Kao sudionik 12. Konferencije Zaklade za mir i sporazumijevanje, ostavio je nezaboravno sjećanje na svoju ličnost i vrline“.
    • prof. Folmer Wisti, U časopisu Regional Contact, koji je izašao nakon što je dr. Franjo Tuđman bio izabran prvim predsjednikom samostalne Republike Hrvatske[10]


  • Nije uvijek bilo lako raditi s njim. No, bio je domoljub i shvaćao je što su najvažniji ciljevi: reintegrirati istočnu Slavoniju, osigurati hrvatske granice i riješiti se UN-a što prije kako bi se nastavilo sa svojim poslom.
    • Jacques Paul Klein, voditelj misije UN-a u intervjuu uklopljenom u dokumentarnu seriju HRT-a Predsjednik Franjo Tuđman - Stvaranje hrvatske države iz 2010. god.[11]


  • "Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.


  • "Dolazim kako bih zahvalio predsjedniku Tuđmanu i hrvatskom narodu što potpomažu mirovni proces u Bosni. Došao sam izraziti podršku ne samo mirovnom procesu, nego i federaciji u Bosni između Muslimana i Hrvata, mirnom dogovoru o povratku Hrvatskoj zemlje u istočnoj Slavoniji i konačno partnerstvu Hrvatske ne samo sa SAD, nego i s drugim zapadnim zemljama koje vjeruju u slobodu, ljudska prava i demokraciju, u mir i napredak, i koje sve na tome rade zajedno.
    • Predsjednik Bill Clinton, veljače 1996. (Thomas Patrick Melady: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 127.)[12]


  • "Dragi gospodine Predsjedniče, (…) Prošli smo dugi put do postizanja mira u regiji i stvaranju uvjeta da jaka, neovisna i cjelovita Hrvatska zauzme svoje mjesto u zapadnoj obitelji nacija. Vaše osobno vodstvo posljednje dvije godine bilo je apsolutno presudno za okončanje sukoba u nekadašnjoj Jugoslaviji i postavljanju temelja trajnog mira i pomirenja. Uvjeravam Vas da ćemo učiniti sve što možemo i nastaviti Vam pomagati u ovom teškom trenutku."
    • Predsjednik Bill Clinton u pismu Predsjedniku Tuđmanu Vjesnik, 24. studenoga 1996.[12]


  • "O prvom hrvatskom predsjedniku se govori kao o političaru i državniku¸ a zanemaruje se bitna odrednica njegova mišljenja i djelovanja – da je bio povjesničar. Dr. F. Tuđman svoju politiku nije izvodio iz pragmatičnih, ni iz dnevno političkih razloga ili situacija, nego na temelju povijesnih dugoročnih prosudbi do kojih je došao tijekom desetljeća proučavanja europske i hrvatske povijesti. On je još 1968., u vrijeme okupacije Čehoslovačke od SSSR-a, pisao o potrebi ujedinjenja Europe – u vrijeme kada je za mnoge to bila znanstvena fantastika
    • Miroslav Tuđman: Informacijsko ratište i informacijska znanost, Zagreb HSN, 2008., str. 210.[12]



  • "U bivšem sistemu dr. Franjo Tuđman imao je položaj i mogućnost da udobno živi s privilegijama i ugledom, ali uz cijenu da bude neosjetljiv za sudbinu svoga naroda. Znanjem i iskustvom uvidio je nepravde i svojom savješću je izabrao težak put nenasilne borbe za slobodu i povijesna prava i istinu o svom narodu. Otkrio je prave probleme, pošao je svjesno putem koji će ga voditi u progone, sve do tamnice. Nailazio je ne samo na nerazumijevanje velikih nego i na protivljenje. Dostojanstvo se velikih se upravo tako očituje da budu zaštita slabih i malih, da jamče slobodu i ostvarenje neotuđivih ljudskih i nacionalnih prava potlačenih."


  • "Nisam susreo čovjeka koji bi više od njega vjerovao u narod i njegovo jedinstvo.



  • "Franjo Tuđman bio je hrvatski domoljub. Njegovo djelo započeto je davno prije zbivanja iz proteklih nekoliko godina… Podupirući mandat Ujedinjenih Naroda i mirnu reintegraciju uz izbjegavanje novih sukoba, on je spasio tisuće života – ne samo hrvatskih, nego i ljudi cijele regije. I što je još važnije, njegova mudra politika omogućila je normalizaciju odnosa sa SR Jugoslavijom… Znam da je strastveno vjerovao u europsku Hrvatsku…


  • "Neka im Bog oprosti sve laži o Tuđmanu … Na kraju dajem vam i osnovnu ocjenu dr. Tuđmana kao čovjeka. Volio je vlastiti narod, ali nije imao predrasuda ni prema komu. Otkad sam mu posto savjetnik pa do smrti nikada ga nisam čuo da negativno govori o drugim narodima i vjerama. Bio je svjestan politike granica u današnjoj Europi i nije tražio promjene za Hrvatsku. Ukazivao je na povijesne nepravde i ljudska prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i na Kosovu…
    • Prof. dr. Slobodan Lang (bivši savjetnik Predsjednika RH, Veleposlanik, zastupnik u Saboru), Hrvatski List, br. 220, 11. prosinac 2008.[12]


  • "Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu.

Izvori

  1. Tudjman.hr/promisljanja
  2. Milovan Baletić (ur.), Vinko Česi, Kata Zalović-Fišter (prir.): Ljudi iz 1971. : Prekinuta šutnja, Zagreb : Dopunski izdavački program Vjesnik, NIŠPRO Vjesnik, travnja 1990., str. 195.
  3. Slobodna Dalmacija, 11. prosinca 1999. posebno izdanje
  4. (VIDEO) YouTube: Predsjednik Franjo Tuđman - Stvaranje hrvatske države (HRT, 2010.) ~ 1:29:16
  5. Marinić, Borna: „Bio je mladić od Tuđmanova povjerenja, a stradao je u akciji s Mirom Barešićem – rođen heroj Zdeslav Turić” domovinskirat.hr. Objavljeno 27. kolovoza 2022.
  6. Franjo Tuđman, Usudbene povjestice, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995., ISBN 953-169-060-X, str. 656.
  7. Tomislav Ćorić: Hrvatska žena u povijesti, Zagreb : »K. Krešimir«, 1997., ISBN 953-6264-48-X, str. 32.
    Wikicitat „Ako ne može pomoći drukčije, onda kao starica Ana Anić poručuje predsjedniku dr. Franji Tuđmanu: »Ja ću za te molit Boga, a ti oslobodi Rvacku.«“
    (Ćorić, 1997., 32.)
  8. Ivan Tolj (ur.), Nikola Bićanić, Kemal Mujičić: Za Hrvatsku, Zagreb : Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Uprava za informativno–psihološku djelatnost, 1992., str. 277.
  9. 9,0 9,1 Franjo Tuđman, ekskluzivni interview za list MI od 29. siječnja 1992.
    Wikicitat „Dobio sam, još u predizbornoj kampanji, pismo od jedne starice koja mi je napisala pristupnicu u HDZ i piše (valjda nije ni pučke škole završila): »Ja ću za Te molit Boga, a Ti oslobodi Rvacku!« Potpisala ga je, mislim, sa Ana Anić. To sam dobio negdje potkraj 1989. godine. Nekoliko mjeseci poslije toga bio sam u Clevelandu u društvu naših ljudi, hrvatskih iseljenika, dotad različitih opredjeljenja, ali su se okupili oko toga mog programa. I te iste riječi mi izgovara majka domaćina. Ja sam mislio da je to ona žena koja mi je bila pisala. I pitam je, da li ste to Vi, majko? Ne! Ona je bila Anić, ova se zvala Katić. Ali te iste riječi, iste!“
    (Ja ću za te molit Boga, a ti oslobodi Rvacku - MI XVI/1992, 1-2, str. 4-6)
  10. http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/hrvatska/5949-prije-23-godine-dr-franjo-tudman-u-kopenhagenu-u-lipnju-1989-godine
  11. (VIDEO) YouTube: Predsjednik Franjo Tuđman - Stvaranje hrvatske države (HRT, 2010.) ~ 1:28:59
  12. 12,00 12,01 12,02 12,03 12,04 12,05 12,06 12,07 12,08 12,09 12,10 Tudjman.hr/rekli-su


Vanjske poveznice

Logotip Wikipedije
Logotip Wikipedije
Članak Franjo Tuđman postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.