Franz Kafka

Izvor: Wikicitat
''Skoči'' na: orijentacija, traži
Franz Kafka

Franz Kafka (3. srpnja 1883. - 3. lipnja 1924.), češki pisac židovskog porijekla, jedan od najvećih pisaca 20. stoljeća s njemačkog govornog područja.

Naveden izvor[uredi]

Preobrazba[uredi]

  • Kada se Gregor Samsa jedno jutro probudio iz nemirna sna, ustanovio je da se u svojem krevetu pretvorio u golema kukca.
    • Original: Als Gregor Samsa eines Morgens aus unruhigen Träumen erwachte, fand er sich in seinem Bett zu einem ungeheuren Ungeziefer verwandelt. (prva rečenica)

Proces[uredi]

  • Bit će da je Josefa K. netko oklevetao jer su ga jednog jutra uhitili, iako nije učinio nikakvo zlo.
    • Original: Jemand mußte Josef K. verleumdet haben, denn ohne daß er etwas Böses getan hätte, wurde er eines Morgens verhaftet. (prva rečenica)
  • Naša vlast, koliko je poznajem, a poznajem samo najniže stupnjeve, ne traži valjda krivnju među građanima nego je, kao što u zakonu stoji, krivnja sama privuče, pa onda šalje nas, stražare. Takav je zakon.
  • — Kad bi ovdje pod tvojom šibom bio neki visoki sudac — reče K. zadržavajući rukom šibu, koja se već ponovo počela dizati — ne bih te zaista priječio da ga išibaš, štoviše, još bih ti dao novaca za dobro djelo, da se okrijepiš.
    — Možda je istina to što kažeš — reče batinaš — ali mene ne može nitko podmititi. Moj je posao da batinam, i ja batinam.
  • Zakon, naime, zapravo i ne dopušta obranu nego je samo trpi, a sporno je čak i to treba li to mjesto u zakonu protumačiti tako da se obrana uopće trpi. Stoga, strogo uzevši, taj sud uopće ne priznaje odvjetnike, i svi oni koji pred tim sudom nastupaju kao odvjetnici, zapravo su samo nadriodvjetnici. To je, naravno, sramota za cijeli odvjetnički stalež.
  • Sud želi što više isključiti obranu, sve treba da bude usredotočeno na samog optuženika. To nije u biti loše stajalište, ali bi bilo potpuno pogrešno kad bi se odatle izveo zaključak da pred tim sudom optuženiku odvjetnici nisu ni potrebni. Naprotiv, ni pred kojim drugim sudom nisu toliko potrebni koliko pred ovim.
  • Postupak se, naime, uglavnom vodi tajno, ne samo za javnost nego i za optuženika. Dakako, samo koliko je to moguće, a moguće je u velikoj mjeri.
  • Pravu vrijednost imaju samo čestite osobne veze, i to s višim službenicima, pod kojima se, naravno, podrazumijevaju samo viši službenici nižeg ranga.
  • Poredak po rangu i činu na tom sudu upravo je beskrajan, pa i za upućena čovjeka nepregledan.
  • Čak i kad bi čovjek mogao popraviti neke sitnice - što je, međutim, luda tlapnja - postigao bi u najboljem slučaju nešto za buduće procese, a sam bi sebi neizmjerno naškodio jer bi privukao pozornost sudskog osoblja, koje je vazda željno osvete. Samo ne treba izazivati pozornost!
  • Valja uvidjeti da taj veliki sudski organizam u neku ruku vječito lebdi u zraku, pa kad bi čovjek i promijenio nešto oko sebe na svoju ruku, iskopao bi jamu u koju bi mogao sam pasti, a onaj bi se veliki organizam lako namirio za tu malu smetnju na drugom mjestu - jer, sve je tu povezano - i ostao nepromijenjen, ako još možda ne bi, što je čak i vjerojatno, postao još zatvoreniji, još budniji, još stroži i opakiji.
  • Postoje tri mogućnosti, to jest potpuno oslobođenje, privremeno oslobođenje i odugovlačenje. Potpuno je oslobođenje, naravno, najbolje, samo ja ne mogu ni najmanje utjecati na donošenje takva rješenja. Prema mom mišljenju, nema tog čovjeka koji bi mogao ishoditi potpuno oslobođenje.
  • U zakonu, koji, doduše, nisam čitao, stoji s jedne strane, naravno, da se nedužan čovjek oslobađa optužbe, a s druge strane nigdje ne stoji da se na suca može utjecati. A ja, eto, iz iskustva znam upravo suprotno. Ne znam ni za jedno potpuno oslobođenje, ali znam da se često utječe na suce.
  • Izvana gledano, katkad se može činiti da je sve već odavno palo u zaborav, da su se spisi izgubili i da je odluka o oslobođenju konačna. Ali, upućen čovjek zna da nije tako. Nijedan se spis ne izgubi, sud ništa ne zaboravi.
  • Već sam vam rekao da imam još pet advokata pored ovoga. Čovjek bi pomislio, pa i ja sam tako isprva mislio, da bih njima mogao prepustiti svu brigu. Ali to bi bilo sasvim pogrešno. Sad se još manje mogu pouzdati u njih nego da imam samo jednog advokata.
  • Ako čovjek ima za to oko, zaista će zapaziti da su optuženi lijepi. (...) Ne čini ih krivnja lijepima jer, bar kao odvjetnik moram to reći, nisu opet svi krivi, a ne čini ih unaprijed lijepima ni pravedna kazna jer i ne bivaju svi kažnjeni, nego je sve to zbog postupka koji se protiv njih vodi i koji se nekako ogleda na njima.
  • Žene imaju veliku moć. Kad bih nekoliko žena koje poznajem mogao nagovoriti da zajedno rade u moju korist, mogao bih uspjeti. Pogotovo na tom sudu koji se sastoji gotovo od samih ženskara. Pokaži nekom istražnom sucu neku ženu iz daljine i on će preskočiti preko sudskog stola i optuženog samo da dođe do nje.
  • Ispravno shvaćanje nečega i pogrešno shvaćanje tog istog ne isključuju se posvema.
  • Ne mora čovjek držati da je sve istina nego samo da je nužno.

Nenaveden izvor[uredi]

  • Kad je čovjek sam uvijek je u lošem društvu.
  • Dan je velika opsjena.

Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Wikipedije
Članak Franz Kafka postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.