Ivo Andrić

Izvor: Wikicitat
''Skoči'' na: orijentacija, traži
Ivo Andrić

Ivo Andrić (1892. – 1975.), hrvatski, srpski, te bosanski pjesnik, prozaik, književnik i diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.

Sadržaj

Naveden izvor [uredi]

  • „Gospođu Croatiu volim stalno i nesretno. Nesretnija je nego ikad, ali ja je volim više nego ikad. Nije ona kriva što je nesretna ni ja što je volim.”[1]

Nenaveden izvor [uredi]

  • "Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna"
  • "Cijelog vijeka se liječimo od nesretnog djetinjstva"
  • "Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno"
  • "Čovjek koji ne voli nije sposoban da osjeti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije"
  • "Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje!"
  • "Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!"
  • "Ima izvjesnih mislilaca čija filozofija nije ništa drugo, do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli"
  • "Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre"
  • "Ljepša duša dublje jeca"
  • "Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja"
  • "Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju ništa u životu, lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu"
  • "Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi"
  • "Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima"
  • "Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe"
  • "Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri"
  • "Najteže je čovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost"
  • "Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno proživljena nesreća"
  • "Ništa ne može tako da nas prevari kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tokom stvari"
  • "Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja"
  • "Onaj koji ne iznosi nježni cvijet svoje duše na vjetrove iskušenja, pa ma ga i cijela spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao"
  • "Ono što je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lijepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izražaja. Mnogo šta što je zlo u nama izčezava, a ono što je dobro ustostručuje se"
  • "Prekori između starih i harmoničnih supružnika bezazleni su, bez oštrine, ne sudaraju se nego klize lako kao oni kamenčići beluci koje je rijeka u toku godina zaoblila i uglačala do savršenstva, tako da više vezuju par ljudi nego što ga dijele"
  • "Rana koja se krije, sporo i teško zarasta"
  • "Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje"
  • "Svi pravi životi su lijepi i teški"
  • "Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas"
  • "Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti"
  • "Tko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje"
  • "U zemlji mržnje najviše mrze onoga tko ne umije da mrzi"
  • "Žena stoji, kao vrata, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta"
  • "Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo"

Izvori [uredi]

  1. Lada Žigo, »Mirnim perom u rat!« // Republika : mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, godište LXIV., br. 6., lipnja 2008. / gl. ur. Ante Stamać, Zagreb : Društvo hrvatskih književnika i Školska knjiga, 2008., ISSN 0350-1337, str. 89. – 96.
Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora:

Vanjske poveznice [uredi]

Logotip Wikipedije
Članak Ivo Andrić postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.
Logotip Zajedničkoga poslužitelja
Sadržaj Ivo Andrić postoji na Zajedničkome poslužitelju, multimedijalnom skladištu Wikimedije.