Oholost

Izvor: Wikicitat
''Skoči'' na: orijentacija, traži

Oholost (također arogancija) je ljudski stav kojeg karakterizira prenaglašena samouvjerenost i isticanje vlastitih vrijednosti.

Naveden izvor[uredi]

  • "... crte lica iznova su stekle zapovjednički izraz što ga daju oholost, novac, mladost, svijest da se pripada kremi hijerarhije, nedostatak mašte, ograničenost, glupavost." ~ Jorge Luis Borges, Zahir
  • "Oholost na početku tako iznenadi ljude da ostaju zbunjeni i oholu čovjeku počinju davati upravo ono značenje koje on sam sebi daje, ali zbunjenost prolazi, a ohol čovjek ubrzo postaje smiješan." ~ Lav Tolstoj, Krug čitanja
  • "Postoji oholost dobrote koja se doima kao zloća." ~ Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla
  • "Zadovoljstvo da dižeš glavu cijele godine skupo se plaća stanovitim trenucima koje čovjek mora pretrpjeti." ~ Stendhal, Crveno i Crno /Casti/

Nenaveden izvor[uredi]

  • "Ako je ispravno shvaćena, nauka liječi čovjeka od njegove oholosti jer mu pokazuje njegove granice." ~ Schweitzer
  • "Nemoj misliti da si veliki čovjek zato što ti je sjena velika kad se sunce rađa." ~ Konfucije
  • "Poniznost je protuotrov oholosti." ~ Voltaire
  • "Ponos, ta plemenita strast, nije slijepa prema vlastitim pogreškama, ali oholost jest." ~ Lichtenberg
  • "Skroman čovjek može sve dobiti, a ohol sve izgubiti, jer skromnost uvijek nailazi na velikodušnost, a oholost na zavist." ~ Antoine de Rivarol
  • “U nenadanim nesrećama ohol čovjek ne gubi samo hrabrost, nego i razboritost.” ~ Francesco Guicciardini