Gospa Olovska

Gospa Olovska je naslov kojim se časti Blažena Djevica Marija u Olovu.

Naveden izvor

• „Vidio sam kako muslimanske žene mole starješinu samostana da ostavi crkvu otvorenu kasno u večer kako bi one mogle obaviti svoju pobožnost prema Gospi. Na golim koljenima puzale su od crkvenih vrata do Gospine slike, zazivajući je time najganutljivijim zazivima.“ – fra Pavao iz Rovinja (1640.)
• „Olovskoj Gospi hodočaste ne samo katolici iz Bosne i Dalmacije nego i inovjerci iz Bugarske, Srbije i Albanije, i to radi čudesnih ozdravljenja. Vrhunac je svečanost na Veliku Gospu. Uoči blagdana, na sam blagdan pred podne i na večer propovijedaju po dva propovjednika, jedan u crkvi drugi pred crkvom. Redovito dolazi bosanski biskup i osobno propovijeda. Svi se katolici-hodočasnici ispovjede i pričeste: i to javno pred crkvom na očigled Turaka. Osmanlijske vlasti znadu za svečanosti i uvažavaju ih…“ (fra Franjo, 1679.)

• „U Olovu sam našao najstariju, po svoj Turskoj i okolišnim mjestima, i najglasovitiju crkvu čudotvorne majke Božje, i u crkvi najuzvišeniju sliku Djevice, koju je naslikao sv. Luka. Radi veoma velikih i gotovo svakidašnjih čudesa Turci i svi inovjerci štuju ovu Majku Božju. Baš radi ove Gospine časti i štovanja, silne skupine obližnjih naroda: Madžara, Slavonaca, Hrvata, Dalmatinaca, Dubrovčana, Bošnjaka, Turaka, pravoslavnih Grka i Židova, dolaze ovamo na Veliku Gospu. Tada najmilostivija Majka roda ljudskoga pomaže svakome u nevolji, osobito onim opsjednutim i na očigled samih nevjernika.“ (fra Nikola Ogramić-Olovčić)

• „Pojdite, ako možete, i žudite očima gledati čudnovate stvari, koje se dogadjaju svako lito na Veliku Gospu ili Stomorinu, na petnadeste agosta kolovoza miseca po sred Turske zemlje u Bosni blizu sela Olova imenom. Ovdi ćete viditi kakono se strašno muče vragovi prid onom slavnom Prilikom B. Gospe, u ljudih i ženah karštenih, i jedni ozdravljahu, izgoneći iz njih B. Gospa nečiste hudobe, a druzi se muče govoreći u prikazanju njim B. Gospa, da ih ne će tada osloboditi, i naredjuje njima, da koji god dan poste i žežinjaju, ili kojegod drugo dobro dilo da učine, i da se opet do godišta vrate k njoj, ili do dva, i tada će ih osloboditi; i tako im se dogaja.“ (Bartul Kašić)