Prijeđi na sadržaj

Mato Paljug

Izvor: Wikicitat

Mato Paljug (1911. – 1946.), hrvatski svećenik, pjesnik i mučenik.

[uredi]
  • Svećenik je ognjeni stup. Grad na gori. Svijeća, koja treba svima da svijetli... I nije dosta, da svećenik samo pomaže dobru literaturu, katoličku štampu, književni rad uopće. On mora shvatiti, uživjeti se i s razumijevanjem i interesom pratiti literarno stvaranje modernog doba, a osobito katoličku književnost. On mora u sebi odgojiti literarni ukus, on mora steći zdrav, kritički pogled... Svećenik i štampa. Svećenik i literatura. To su pitanja, koja zasijecaju u pastoralni rad svećenikov baš kao i organizacija i ostalo socijalno prosvjetno djelovanje njegovo.
    • Iz teksta „Svećenik i beletristika”, priloga Anketi o hrvatskoj katoličkoj književnosti.[1]

Drugi o njemu

[uredi]
  • Bio je duhovit, vješt govornik, pjesnički nadaren, vrlo sposoban svećenik i s mnogo kvaliteta ljudskosti. ~ Paškal Cvekan[1]
  • Njegove religiozne pjesme nadahnute su mu ljubavlju prema Bogu, Kristu i Mariji, protkane i socijalnim motivima. ~ Paškal Cvekan[1]
  • U sveukupnom Matijinom stvaralaštvu osjeća se njegov jednostavan, argumentiran i smion govor. Nažalost nadjačali su ga ratni gromovi i prekinula tragična smrt. No, proroci su, prema ljudskom sudu, gotovo uvijek prerano umirali. ~ Juraj Batelja[2]

Izvori

[uredi]
  1. 1,0 1,1 1,2 Glas Koncila, br. 19 (2133), 10. svibnja 2015., str. 21
  2. Batelja, Juraj. 1991. Mate Paljug - Prorok prigorske vrleti, Zagreb.