Ivo Andrić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
početak sređivanja |
m r2.7.3) (robot Dodaje: tr:Ivo Andrić |
||
Redak 67: | Redak 67: | ||
[[sk:Ivo Andrić]] |
[[sk:Ivo Andrić]] |
||
[[sr:Иво Андрић]] |
[[sr:Иво Андрић]] |
||
[[tr:Ivo Andrić]] |
|||
[[uk:Іво Андрич]] |
[[uk:Іво Андрич]] |
Inačica od 7. siječnja 2013. u 13:52
Ivo Andrić (1892. – 1975.), hrvatski, srpski, te bosanski pjesnik, prozaik, književnik i diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.
- „Gospođu Croatiu volim stalno i nesretno. Nesretnija je nego ikad, ali ja je volim više nego ikad. Nije ona kriva što je nesretna ni ja što je volim.”[1]
- "Svi pravi životi su lijepi i teški"
- "Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti"
- "Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi"
- "Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas"
- "Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!"
- "Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo"
- "Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja"
- "Ono što je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lijepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izražaja. Mnogo šta što je zlo u nama izčezava, a ono što je dobro ustostručuje se"
- "Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe"
- "Čovjek koji ne voli nije sposoban da osjeti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije."
- "Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno"
- "Cijelog vijeka se liječimo od nesretnog djetinjstva"
- "Žena stoji, kao vrata, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta"
- "Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima"
- "Prekori između starih i harmoničnih supružnika bezazleni su, bez oštrine, ne sudaraju se nego klize lako kao oni kamenčići beluci koje je rijeka u toku godina zaoblila i uglačala do savršenstva, tako da više vezuju par ljudi nego što ga dijele"
- "Tko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje"
- "Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre"
- "U zemlji mržnje najviše mrze onoga tko ne umije da mrzi"
- "Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja"
- "Ljepša duša dublje jeca"
- "Onaj koji ne iznosi nježni cvijet svoje duše na vjetrove iskušenja, pa ma ga i cijela spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao"
- "Ništa ne može tako da nas prevari kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tokom stvari"
- "Rana koja se krije, sporo i teško zarasta"
- "Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri"
- "Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje"
- "Ima izvjesnih mislilaca čija filozofija nije ništa drugo, do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli"
- "Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje!"
- "Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna"
- "Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno proživljena nesreća"
- "Najteže je čovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost"
- "Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju ništa u životu, lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu"
Izvori
- ↑ Lada Žigo, »Mirnim perom u rat!« // Republika : mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, godište LXIV., br. 6., lipnja 2008. / gl. ur. Ante Stamać, Zagreb : Društvo hrvatskih književnika i Školska knjiga, 2008., ISSN 0350-1337, str. 89. – 96.
Wikizvor ima izvorna djela autora: