Fjodor Dostojevski

Fjodor Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821. - 1881.) jedan je od najvećih ruskih romanopisaca.

---

Bjesovi

• U burnim, nesigurnim ili prijelaznim razdobljima posvuda se i uvijek pojavljuju različiti nitkovi. Taj ološ koji postoji u svakom društvu ispliva na površinu i kad se pojavi, onda ne samo što nema nikakva cilja, nego nema čak ni mrvička neke ideje u glavi, već samo zrači, kako najbolje zna i umije, nemirom i nestrpljenjem. Međutim, taj ološ, a da on toga sam i nije svjestan, gotovo uvijek uhvati u šake grupica "naprednih", koji djeluju u skladu s određenim ciljem, i ona upravlja svim tim ljudima onako kako im se sviđa ako se slučajno i u njoj ne nađe pravih pravcatih idiota, što se također često događa.
• Uvijek se nađe više redovnika nego razuma.
• Ima mnogo misli koje su tu uvijek, a opet su odjednom nove.
• Ta malena riječca "zašto" odjekuje cijelim svemirom sve otkako je stvoren svijet, i cijela priroda svakoga časa pita svevišnjeg tvorca: "Zašto?"
• Dajte najjadnijem od bijednika da prodaje nekakve pišljive karte za putovanje željeznicom, i taj će bijednik odmah pomisliti da ima pravo da se pred vama vlada kao Jupiter kad dođete kupiti kartu. "E, hajde, baš da ti pokažem svoju moć..." I to se tako kod njih pretvara u administrativnu opijenost.
• Cijeli taj podugački članak, pun suvišnih riječi, napisao je jedino zbog toga da bi u njemu istaknuo samoga sebe. Bilo je lako pročitati između redaka: "Pogledajte me dobro, eto što sam ja doživljavao u tim trenucima. Zar vam je važno to more, oluja, stijene razbijeni brod? Pa ja sam vam sve to potanko opisao svojim snažnim perom. Što ste se zapiljili u tu utopljenicu što u mrtvim rukama drži mrtvo dijete? Pogledajte radije mene koji nisam mogao podnijeti toga prizora nego sam se morao okrenuti."
• Prava istina se uvijek čini nevjerojatna. Da bi istina ispala vjerojatnija, treba joj svakako dodati malko laži. Ljudi tako uvijek i rade.
• Zlatna sredina: ni glup, ni pametan, prilično nenadaren i kao da sam pao s Mjeseca.

Idiot

• Svaka ruska nezgoda i nedaća izaziva u njega smijeh, samo što ga ne ushićuje. On mrzi narodne običaje, rusku povijest, sve. Tu kivnost na Rusiju neki su naši liberali, sve donedavno, smatrali, tako reći, pravom ljubavlju prema domovini i dičili se time kako tobože vide bolje od drugih kakva treba da bude ta ljubav; ali sad su već postali otvoreniji pa su se počeli stidjeti čak i riječi "ljubav prema domovini", čak su i sam taj pojam protjerali i izbacili kao nešto štetno i bezvrijedno.
• ... smješkajući se onim neuljudnim smiješkom kojim se posve bezobzirno i nehajno kadšto izražava ljudsko zadovoljstvo zbog nedaća bližnjih.
• Bijaše to ona točka dugo susprezanog gnjeva na kojoj gnjev napokon izbija, kad glavni pokretač postaje neodgodiva borba, neodgodiva potreba da se što prije okomi na nekoga.

Mladić

• Ne može čovjeka svatko uvrijediti.
• ...Jedino se to možda može objasniti time da nije bila pri sebi kad je to učinila, to jest ne u onom smislu kako nam tvrde advokati za svoje ubojice i lopove, nego pod onim snažnim dojmom koji, ako je žrtva bezazlena, ovlada njome kobno i tragično.
• Tvoja je misao, bila ona i glupa, dok je u tebi - uvijek dublja, a kad je izrekneš, smješnija je i nepoštenija. Jedino je kod nevaljalih ljudi koji samo lažu sasvim obratno.
• Ama, potajna spoznaja o moći kudikamo više godi od javne vlasti. Da sam bogataš koji ima na stotine milijuna, čini mi se da bi uživao baš u tome da nosim najstarije odijelo i da ljudi misle da sam najgori kukavac koji samo što ne prosjači, da me guraju i preziru: meni bi bila dovoljna sama spoznaja.