Prijeđi na sadržaj

Sanda Ham

Izvor: Wikicitat

Sanda Ham (1959.), hrvatska je jezikoslovka.

[uredi]
  • To je uvijek bio znak nacionalizma, ali srpskoga ili hrvatskih unitarista. Nisu dopuštali da hrvatski jezik bude onakav kakav jest, drugačiji. Primjerice, Deklaracija o hrvatskom jeziku iz 1967., koja traži da se hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski priznaju i ustavno kao različiti jezici, dočekana je u Jugoslaviji na nož kao nacionalistička. Teret nacionalizma i ustaštva riječima se pridodavao u Jugoslaviji – naravno da je svaki odmak od jezičnoga jednačenja prema srpskosti bio sasijecan u korijenu, a najlakše je bilo sjeći nacionalističkim noževima. Naglost i bujnost pohrvaćivanja poslije Domovinskoga rata samo je odgovor na protuhrvatski nacionalizam, a ne znakom hrvatskoga nacionalizma|Intervju za Večernji list, na pitanje kako gledate na tezu da je borba protiv poistovjećivanja hrvatskog i srpskog znak vladavine nacionalizma.
    • Razgovor za Večernji list.[1]
  • Sve bi hrvatske političke stranke, osobito one parlamentarne - jer je Sabor donio odluku o Danima [hrvatskog jezika] - trebale u svom programu imati i skrb o hrvatskom jeziku, a trebale bi se u svojim sredinama i pobrinuti da se Dani obilježe. Naime, hrvatski jezik nema političku stranku i ne bi trebao biti lijevi ili desni, trebao bi biti jednostavno hrvatski.
    • Razgovor za Glas Slavonije.[2]

Izvori

[uredi]
  1. Ham, Sanda. Ni milicije nisu od hrvatskog i srpskog napravile jedan jezik Večernji list. Objavljeno 10. rujna 2010. Pristupljeno 28. ožujka 2015.
  2. Ham, Sanda. Hrvatski jezik nema političku stranku! Glas Slavonije. Objavljeno 15. ožujka 2014. Pristupljeno 28. ožujka 2015.