Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.), hrvatski književnik.

Naveden izvor

• „Jezik, čist materinji jezik poznavati je prva i najglavnija dužnost svakog pisca. Tko ga ne poznaje, može biti uman, odličan, zanimljiv čovjek, ali dobar, uspješan pisac ― nikada. Pokažite mi na jednog jedinog većeg pisca u stranom svijetu što griješi proti pravilima svog jezika.”
  • Matoš, objašnjavajući svoj negativni sud o Nehajevljevu romanu Bijeg.
• »Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju.«
  • A. G. Matoš kao polemičar.
• „Da, Herceg-Bosna je hrvatska i po trećem pravu: po pravu pobjede hrvatskoga duha koji je ovladao cvijetom tamošnje latinske i »turske« moderne omladine, među kojom je jedan Safvet-beg Bašagić, Milićević, begovi Kapetanovići, Osman Hadžić, sjajni pjesnik Alaupović itd. Pitajte ovog izvrsnog rezbara Iliju Logarića iz Konjica ili stolara Gošnjaka, pa nek vam reknu na komu je Bosna. Ono što će vam ovi kazati može vam dokazati jedini Hercegovac na prastaroj Sorbonni, gosp. Jelavić. Bosna je čisto hrvatska, i ako se anektira, može samo kao grudi u kojima je i opet malacko zakucalo hrvatsko srce... Pomozite Hrvatima ako ste slobodoljubac.”
  • Matoš u Dojmovima, Ogledima.
• "Jer što je domovina? Svakako nije narod – narod bez zemlje, kao ni zemlja što nije zemlja bez naroda."
• "Cijeli napor madžarske duge i podmukle navale proti nama ima isto obilježje trganja hrvatskog narodnog korijena iz hrvatske zemlje."
• "Prometna, financijska, eksponentska njihova politika ide za tim da Hrvat postane kralj Ivan bez zemlje."
• "Nauka, već samom svojom jezgrom stvar elite, predmet odabranika, dođe u masu, na tr­žišta kao biser pred svinje, oduzevši nižem, običnom, nenaučnom čovjeku sve njegove primitivne vrijednosti, ne mogući ih zbog njegove nesposobnosti za­mijeniti čime boljim, stvorivši tako kulturno barbarstvo, nesređenost, bolest i užasnu pustoš usred najveće civilizacije i kulture. Srušilo žrtvenike, ugasnulo svijetlo, ostavivši puk u debelom mraku s ciljevima, što ih mogu vidjeti tek oči izabranika. Dospjelo se do ordiniranog egoizma i materijalizma. Iz zoologije konstruirala se etika. Cijela ta kritika svršila je s cinizmom, s moralom životinje. Borba ideala i ideja svršila se borbom interesa, borbom ekonomskom. Umjesto Boga navališe na oltar staro zlatno tele. Trbuh, materijalni interes kao u priči onog rimskog senatora i u `naučnoj` bajci Karla Marxa proglasio se zamjeni­kom duše i stožerom ljudskog života. U učenom barbarstvu tih optimističkih racionalista najbolje duše vijeka padoše u najcrnji pesimizam. Nikad čovjek ne bijaše nesrećniji no u naše srećno i usrećiteljsko utilitarističko doba imperija­lizma i socijalizma, demokracije i nečuvene tiranije, a čovjek nikad ne bijaše više plitak, površan, dogmatičan, lakovjeran. Nikad čovječanstvo ne bijaše više srećnije i nikad očajnije. Nikad čovjek ne bijaše veći kao društvo i nikad manji kao pojedinac. Nikad nije više znao i nikad nesposobniji za pravi život, za viši život, za život idealni."
  • A. G. Matoš, Misli i pogledi, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1955., str. 405.
• "Slavoniju su nam preko latifundija dotepenih ili izrođenih spahija, pa preko ungarošvapskih i pravoslavnih, u nehrvatskom duhu odgojenih kolonija skoro već pregazili, stegnuvši našu otimanu zemlju taktikom prometnih pruga, te između Pešte i Rijeke ne može Hrvatska imati industrijskog i trgovačkog središta."
• "Stvaranjem sarajevskog ekonomskog centra Hrvatska je ekonomski takoreći upropaštena i budemo li dalje goloruki gledali te realne nevjerovatnosti, mi smo za 50 godina narod bez zemlje, tj. mi nismo više narod, jer postadosmo slijepci bez zemlje."
• "Vi dobro znate, da je ponajveća naša strast Evropa, Zapad, Evropa umjetnosti, znanja i slobode, pa ako danas slušamo s poštovanjem svaki novi zvuk te velike kulturne simfonije, ne radimo li isto, što su činili najbolji naši literarni prethodnici?"
• "Jest, i proti Hrvatskoj je organizovana statička sila u svim modernim oblicima tiranije i korupcije, proti nama je militarizam, kapitalizam i antinacionalna organizacija proleterskih radničkih udruženja, ali mi, vjerujući u etične vrijednosti savremene Evrope, znamo da su pokojna vremena kada je Karlo Veliki mogao raseliti, iskorijeniti Sase, kada je austro-rusko-pruski apsolutizam upropastio Poljsku, jer danas, barem u Evropi, i najsurovije sile imaju samo dotle pravo postojati dok su etične, braneći interese više kulture i civilizacije. "
• "Veliki kapitalizam postoji samo kao pogodba konkurencije, natjecanja, bez kojega nema velikog napretka."
• "Militarizam postoji, po (malo licemjernom) priznanju najmoćnijih njegovih reprezentanata, samo kao čuvar evropskog mira i reda."
• "Teorijski internacionalizam socijalista u praksi je svuda – osim kod nas – nacionalističan. "
• "Veliki imperijalizmi, malim narodima kobni, nalaze uspjeha samo u barbarstvu neevropejskih kolonija, dok se može predviđati vrijeme kada će zbog ekonomskih konkurencija, kao što je npr. sjeveroamerička, Evropa malo po malo morati ulaziti u ekonomski savez koji mora uroditi i savezom političkim."
• "Austro-ugarsko pitanje može se bez velike svoje štete razviti samo u pravcu najpotpunije narodnosne samouprave, kao savez helvecijskih općina."
• "Na prijelazu iz nacionalne u ekonomsku fazu evropska politika mora se riješiti spona neriješenih nacionalnih problema, pa i problema hrvatskoga, koji je vrlo važan u austrijskom i balkanskom pitanju."
• "Uskrs Lazara talijanskog, grčkog, rumunjskog, srpskog i bugarskog, ujedinjenja Njemačke i mirno odjeljenje Norveške od Švedske, neuspjelost većih tiranija da slome duh poljski, češki, irski, finski i madžarski jamče nam da se nalazimo u vremenu sveopćeg evropskog narodnog oslobođenja."
• "Hrvatske svijesti neće slomiti ni mnogo veća sila od antidemokratskog, neplodnog, nasilnog, kulturno nerazvijenog i korumpiranog mađarstva."
• "Zavirite u život i vidjet ćete da su glupani neodoljiva sila jer su u ogromnoj većini, proglašujući svakog odviše umnog čovjeka bijelom vranom, ludom, nesretnikom."
• "Kumim vas dakle dušom, ne budite tako glupi da imate pameti! Sakrijete je, oglupite."
• "Glupani su, kako rekoh, u eklatantnoj većini, većina je normalna i sve što nije glupo proglašuje se abnormalnim, ludim!"
• "Ne, ne, g. profesore, ni nismo šoviniste, nismo ni Hrvati dok naša elita smatra naročitim junaštvom sprdanje s hrvatskim pravima, negirajući u ime nekih ljudskih prava narodne pravice, kao da hrvatsko pravo nije rezultat svih tih pojedinačnih prava, kao da Hrvatska nije skup ljudi no čopor bespravne stoke, kao da je historijska Hrvatska ženska sumnjive prošlosti."
• "Mi Hrvati rado se izgovaramo i okrivljujemo drugoga za vlastite nesreće. Za sve nedaće ne okrivljuje nikad Hrvat sam sebe. Uvijek mu je drugi kriv."
• "Drugim riječima, moderni Hrvat nema apsolutno nikakve inicijative i samostalnosti, pa kao mlad penzionirac ne vidi osiguranje egzistencije osim u državnoj službi. Protunarodne vlade su naravno išle na ruke toj trutovskoj, pandurskoj i gotovanjskoj našoj dispoziciji, pa u svojim odgojnim sistemima tu oskudicu inicijative još pojačavale. Sav uzgojni naš sistem išao je i ide za tim da stvori činovnike, službenike, dakle da fabrikuje duše podobne samo slušati, da fabrikuje ljudski materijal to bolji što je gori, to jest: što ima manje samopouzdanja i energije."
• "Energični, za sve vrste egzistencije sposobni pojedinac najveći je kapital i jedini temelj našeg narodnog kapitala, koji pada samo zato, jer rapidno pada kult moralni, fizički i intelektualni naših energija u pravcu što veće osobne i privatne inicijative."
• "Što će nam Nagodba i drugi ugovori i prava ne znamo li ih braniti?"
• "Što će nam inteligencija bez slobode?"
• "Što će nam znanje bez snage za upotrebu?"
• "Šta će nam zemlja bez racionalnog rada?"
• "Šta će nam ideje bez energije? Jer tko je energičan, radije umire no da tek vegetira za svoju ideju."
• "Dođimo do zaključka da smo u domovini i mi danas na žalost tuđinci i da ju pod svaku cijenu moramo osvojiti, da moramo biti složni i da moramo dizati vlastitu energiju do najviše potencije, pa nas neće pregaziti bjelosvjetski dotepenci i golotrbi uljezi."
• "Vjerujmo mi: dolce far niente je priča u Fiorenci, dok je jamačno stvarnost kod nas."
• "Sramota je da naš domaći čovjek, koji zna u tuđini izdržati svaku konkurenciju od najgrubljih do najkomplikovanijih poslova, od prostog amerikanskog nadničara pa do Mihanovića, Kernicove i Milke Trnine, sramota je da Hrvata, self-made-man u Misiru, Transvalu i Americi, ne može podnijeti najprimitivnije konkurencije na vlastitom zemljištu. To dolazi otuda što smo mi Hrvati u Hrvatskoj od svih nehrvatskih elemenata najnesolidarniji i najslabije organizovani. I Cigani su, čini mi se, složniji od nas."
• "Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patiti, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet."
• "U vašem programu vidim mnoge egzotične predmete, ali ne vidim jednoga koji bi trebali učiti đaci svih fakulteta: hrvatskog jezika. Vjerujte, da ga neće naučiti do groba: tako je bogat i težak."
• "Hrvatski jezik je proizvod odnošaja Hrvata prema Hrvatskoj, prama prirodi, prama polju, gori, šumi i zraku, prama našim cvjetićima i našim planetima što 'kolo vode' kod Preradovića, i zato naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje; buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući'"
• "Naša knjiga mora biti u čistom hrvatskom duhu, tj. u čistom hrvatskom slogu, a čistoga hrvatskoga stila nema bez čistoga hrvatskoga jezika. Narodne kulture nema bez prirodnog razvitka, dakle bez slobode."
• "Književnost mora ponajprije biti slobodna, a slobodne književnosti nema bez slobode narodne." * "Zato je svaki hrvatski književnik najprirodniji i najčišći zatočnik hrvatskog jezika i hrvatske slobode."
• "Dok sve ostale stranke kod nas temelje svoj rad na misli bilo slavenskoj (jugoslavenskoj) bilo antinacionalističkoj (kao socijaliste), samo misao starčevićanska je čista misao hrvatska."
• "Narodnost i narod dakle je u prvom redu posljedica zajedničkog kulturnog i povijesnog razvitka, a jedinstvo narodnosti prema tome ne čini jedinstvo krvi, jedinstvo rase nego jedinstvo misli kulturne i političke, očitujući se u ideji države kao u cjelini narodnih interesa."
• "Zato danas nema države i naroda a da nije idealno zajedništvo različitih rasa, različite krvi, različitih pasmina."
• "Hrvatski narod je dakle poseban, od inih slavenskih, pa bilo i istojezičnih plemena različit narod, jer je posljedica zasebne povijesti i zasebnog hrvatskog razvitka kulturnog i historijskog."

Nenaveden izvor

• "Čovjek je najzanimljiviji kad šuti."
• "Dva Hrvata, tri stranke."
• "Ljudi praštaju sve osim iskrenosti."
• "Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, "Eseker" i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, naša dika." ~ (o Josipu Jurju Strossmayeru)
• "Podlaca najviše vrijeđa ponos."
• "Postati čovjek je ljepše nego postati kralj."
• "Retorika, mnogorječivost je bacanje praha u oči."
• "S autorom Mrkodola dobismo odista novog, darovitog pripovjedača, novog pjesnika hrvatske energije, koji je već sada znao spojiti duh moderne realističke pripovijetke s duhom narodne naše pjesme i tradicije."
• "Slava je danas gadna, vrlo gadna stvar. Biti čuven nije danas biti poznat po slavnim svojim djelima. Naprotiv. Slavan znači danas biti svaki dan fotografiran sprijeda i straga, pustiti publiku u intimnost svoga trbuha, svoga srca, svoga stola, svog doma i svoje postelje."
• "Što su ljudi mnogobrojniji, manje ima ljudi."

Citati o osobi

• „Pisati hrvatskim jezikom ne znači prema tome samo upotrebljavati hrvatske riječi i hrvatsku sintaksu, nego dati, da u pismenom sastavku dođe do izraza ritam hrvatskog jezika i sve one njegove značajke, kakvih nema ni u jednome drugom jeziku.”
  • Barac o Matoševoj prozi (1947.).

• Matoš je, primjerice, snatrio o književnom listu, a nikad ga nije uspio objaviti.
  • Dubravko Horvatić

Vanjske poveznice

• Citati - ezgeta.com
• Citati - mudremisli.net
• Citati - putsvijesti.com

Wikizvor

Wikizvor ima izvorna djela autora:

Antun Gustav Matoš