Hrvatski jezik

Razgovor s duhom hrvatskog jezika Posvećeno ocu prve hrvatske gramatike Bartolu Kašiću Rekli su mi, da Te zaboravim. – Ja te nisam zaboravio. Rekli su mi, da si ružan. – Ja im nisam vjerovao. Rekli su mi, da nisi hrvatski. – Ja to nisam priznao. Donosili su zakone, da Ti ime promijene. – Ja ga nisam mijenjao. Donosili su zakone, da Ti se ime briše. – Ja sam ga pisao. Kada su Te čupali iz zemlje, – Ja sam Te sadio u srce. Kad si gorio u plamenu, – Ja sam gorio s Tobom. Kad su Tebe mučili, – I ja sam bio mučen. Kada su rekli, da si mrtav, – Ja sam vjerovao u Tvoje uskrsnuće. Kuda god sam hodao, – Vidio sam te u bojama cvijeća. Ako je daždilo, – Vidio sam te u dijademu duge. u razgovoru sa slapovima hrvatskih potoka, rijeka, jezera i mora. Slušao sam Tvoje riječi Od milijuna hrvatskih pokojnika. Jeziče hrvatski, jedino si ti neumrli —Zvonimir Bartolić (31. prosinca 1989.)

Hrvatski jezik, pojam koji se odnosi na hrvatski književni jezik (hrvatski jezični standard), kao narodni jezik Hrvata i materinski (materinji) jezik govornica i govornika hrvatskim jezikom, te na skup narječja i govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati.

Naveden izvor

•  »Jezik, čist materinji jezik poznavati je prva i najglavnija dužnost svakog pisca. Tko ga ne poznaje, može biti uman, odličan, zanimljiv čovjek, ali dobar, uspješan pisac ― nikada. Pokažite mi na jednog jedinog većeg pisca u stranom svijetu što griješi proti pravilima svog jezika.«
  • Antun Gustav Matoš, objašnjavajući svoj negativni sud o Nehajevljevu romanu Bijeg.
• „Pisati hrvatskim jezikom ne znači prema tome samo upotrebljavati hrvatske riječi i hrvatsku sintaksu, nego dati, da u pismenom sastavku dođe do izraza ritam hrvatskog jezika i sve one njegove značajke, kakvih nema ni u jednome drugom jeziku.”
  • Antun Barac o Matoševoj prozi (1947.).
• „Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti obuhvaća i pravo svakoga od naših naroda da čuva sve atribute svoga nacionalnog postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privrednu, nego i kulturnu djelatnost. Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu.”
  • Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
• „Nije dovoljno hrvatski jezik zatvoriti u Ustav, nego je potrebno o njem voditi brigu na svim razinama javnih komunikacija, od škola do državne uprave i javnih komunikacija, onako kako to vode uljuđene europske zemlje.”
  • Artur Bagdasarov je citirao Augusta Kovačeca u članku Treba li Hrvatskoj druga Deklaracija o položaju hrvatskoga jezika? (19. srpnja 2011.)
• „Čovjek koji ne poštuje svoj jezik i baštinu ne poštuje ni svoj narod, a tko ne cijeni svoj narod ne cijeni ni svoju mater jer mati daje materinski jezik. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati.”
  • Artur Bagdasarov (19. srpnja 2011.)

• "Hrvatski jezik najvažniji je spomenik cjelokupne hrvatske kulturne baštine, mi drugoga jezika nemamo, izgubimo li ga, izgubili smo sebe."
  • Petar Šimunović (23. veljače 2005.)

Naveden izvor

• "Rijetko kad tako osjećamo milinu materinjskog jezika kao kad nam dopre do ušiju pod tuđim nebom" ~ Shaw