Eugène Ionesco
Izvor: Wikicitat
Natpis na grobu: Moli se ne-znam-kome: Isusu Kristu, nadam se.
Eugène Ionesco, rođen Eugen Ionescu (Slatina, Rumunjska, 26. prosinca 1912. - Pariz, 28. ožujka 1994.), je bio francusko-rumunjski književnik i dramatičar, te jedan ud glavnih predtsvnika Teatra apsurda. Iznad ismijavanja najbanalnijih situacija, Ionescove drame opisuju na realan način samoću ljudi i beznačajnost egzistencije pojedinca.
[uredi] Izvorni
- Život je istodobno divan i okrutan, čudo i pakao, i ta dva proturječna osjećaja, te dvije očite istine tvore pozadinu mojeg osobnog postojanja i mojega književnog djela. ~ Dnevnik u mrvicama
[uredi] Osobni
- Rađamo se, rastemo u snazi i ljepoti i, malo-pomalo, dolazi do sloma i već smo šepavi, ružni, slabi; kako je to moguće?
- Ništa nije komično, sve je tragično. Ništa nije tragično, sve je komično, sve je stvarno, nestvarno, nemoguće, pojmljivo, nepojmljivo. Sve je tegobno, sve je lako.
- Imam osjećaj da se vrag zabavlja preokretanjem svi naših nakana u njihovu suprotnost. Pa bile te nakane povoljne ili ne.
- - Kako ste ? - Hladno. - A vi ? - Toplo. - A vi ? - Privremeno. - A vi ? - Konačno. - A vi ? - Šaljivo. - A vi ? - Sjetno.
- Čovjek avangarde je poput neprijatelja u samoj unutrašnjosti grada koji strastveno želi upropastiti, protiv kojega se buni, jer kao i vladavina, tako je i ustaljeni oblik izražavanja također oblik tlačenja. Čovjek avangarde je protivnik postojećeg sustava.
