Gilbert Keith Chesterton

Izvor: Wikicitat
Gilbert Keith Chesterton
„Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj podjednako su valjani razlozi da se bude engleski domoljub. Slično tome, optimizam i pesimizam podjednaki su argumenti za kozmičkog domoljuba.“
„Život nije kuća za iznajmljivanje soba u Brightonu koju ćemo napustiti zato što je jadna. Ona je tvrđava našeg roda sa zastavom na kuli i što je jadnija, to je manje trebamo napustiti.“

Gilbert Keith Chesterton (1874. - 1936.), engleski književnik, novinar i polemičar, jedan od najznačajnijih mislioca prve polovine XX. stoljeća. Poznat je pod nadimcima "Apostol zdravoga razuma" i "Princ paradoksa".

Čovjek koji je previše znao (1922.)[uredi]

Duša školarca
  • Duša školarca je čudna stvar (...) Može preživjeti puno toga kraj penjanja uz dimnjak. Čovjek može posijedjeti u velikim vojnim pohodima, a još uvijek imati dušu školarca. Čovjek se može vratiti iz Indije s velikim ugledom i može mu se povjeriti čuvanje velikog javnog blaga, a još uvijek može imati dušu školarca koja čeka da ju probudi nesretni događaj. I deset je puta izraženija ako toj duši školarca dodate skeptika, koji je inače vrsta zakržljalog školarca. Upravo ste rekli da se stvari mogu napraviti zbog religiozne manije. Jeste li ikad čuli za nereligioznu maniju? Uvjeravam vas da itekako postoje, osobito kod ljudi koji vole razotkrivati magičare u Indiji.[1]
  • Nisam siguran je li skeptično vjerovati u kraljevsku obitelj, a ne u Svetu Obitelj.[2]
  • Pokazao je zaprepašćujuću ignoranciju engleskog školarca i zapanjujuće znanje – znanje o nekim posebnim razvrstavanjima u kojima je mogao ispraviti i posramiti starije od sebe. Smatrao je da ima pravo, na praznicima u Hampton Courtu, ne upamtiti imena kardinala Wolseyja ili Williama od Orangea; ali teško su mu promicali detalji o aranžmanu električnih zvona u susjednom hotelu. Prilično ga je zbunjivala Westminsterska opatija, što i nije neprirodno, ako se zna da je ta crkva postala ropotarnica krcata velikim i neuspjelim kipovima iz osamnaestog stoljeća. Ali zato je imao čarobno iscrpno znanje o westimensterskim autobusima, u stvari o čitavom autobusnom sustavu u Londonu, bojama i broju, kao što heraldičar poznaje heraldiku. Oštro bi reagirao na brkanje svjetlozelenih paddingtonskih autobusa s tamnozelenim bayswaterskim vozilima, kao što bi njegov ujak reagirao na izjednačavanje grčkih ikona i rimskih slika.[3]
  • Sve jest drukčije u mraku (...) Možda ne znate koliko je to strašna istina. Sve što vidite su slike koje proizvodi sunce: lica i namještaj, cvijeće i drveće. Stvari same mogu vam biti prilično čudne. Nešto se drugo može sada nalaziti tamo gdje ste vidjeli stol ili stolicu. Lice vašeg prijatelja u mraku može biti mnogo drukčije.[4]
Bunar bez dna
  • Ne vjerujem da će Imperija rasti dok ne dođe do neba. ne vjerujem da će se britanska zastava vječno dizati kao i Toranj. Ali, ako mislite da ću dozvoliti da se britanska zastava spusti i to zauvijek, kao bunar bez dna, u mrak jame bez dna, u poraz i ismijavanje, pokraj ruganja Židova koji su nas isisali do kraja – ne, neću i to je jasno; ne ću makar ministra ucjeni dvadeset milijunaša sa svojim bijednim novcima, ne ću makar se premijer oženi s dvadeset američkih Židovki, ne ću makar Carstairs i Woodville imali dionice u dvadeset prevarantskih rudnika. Ako se sve ljulja, neka nam Bog pomogne, mi ne bismo smjeli biti ti koji će sve srušiti.[5]
  • Prvi, koji je bio izvjesni kapetan Boyle, bio je hrabar dječački tip, taman i s nekom vrstom vrućine u licu koja nije pripadala atmosferi Istoka, nego više strasti i ambiciji Zapada. Drugi je bio stariji čovjek i stariji stanovnik, civilni službenik – Horne Fisher; njegovi obješeni kapci i obješeni svijetli brkovi izražavali su paradoks Engleza na Istoku. Bilo mu je previše vruće da ne bi bio hladan.[6]
  • Sigurno smo umjetnici u ispravljanju grešaka. Tu su siroti stari Prusi pogriješili. Samo su mogli raditi greške i pridržavali ih se. Postoji određeni talent u ispravljanju grešaka.[6]
  • To je bila osobina gospodina Fishera, da tvrdi da o jednoj osobi među dva milijuna svi znaju onoliko koliko se smije čuti.[6]
Osveta kipa
  • Čudno je da te male stvari izgledaju tako velike kada postoje veće stvari o kojima treba brinuti.[7]
  • 'Ponosan sam na ministra financija zato što se kockao i na ministra vanjskih poslova zato što je pio i na premijera zato što je uzeo proviziju na ugovor', čvrsto reče Fisher. 'Ponosan sam na njih zato što su to napravili i mogu ih za to prozivati, znam da ih za to mogu prozivati, A IPAK ČVRSTO STOJE. Skidam im šešir zato što prkose ucjenama i odbijaju uništiti zemlju kako bi sebe spasili. Pozdravljam ih kao da će umrijeti na bojnom polju.'[8]
  • 'Značenje bijesa prema Azijatima', odgovorio je Fischer, 'je u tome što su financijeri uvezli kinesku radnu snagu u ovu zemlju s promišljenom namjerom izgladnjivanja radnika i seljaka. Naši nesretni političari radili su ustupak za ustupkom; sada se od njih traže ustupci koji traže od nas da sami naručimo masakr naših siromaha. Ako se ne ćemo boriti sada, ne ćemo se boriti nikada više.'[9]

Naveden izvor[uredi]

  • "Kada kažu da je Katolička Crkva staromodna, to je zapravo kompliment. Jer samo nešto što je istinski vrijedno može tako dugo živjeti."[10]
  • "Ljudi koji započinju borbu protiv Crkve u korist slobode i humanosti, završavaju odbacujući slobodu i humanost samo kako bi se mogli boriti protiv Crkve."[10]
  • „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, više je poput domoljublja. To je pitanje izvorne odanosti. Život nije kuća za iznajmljivanje soba u Brightonu koju ćemo napustiti zato što je jadna. Ona je tvrđava našeg roda sa zastavom na kuli i što je jadnija, to je manje trebamo napustiti. Stvar nije u tome što je ovaj svijet pretužan da bi ga se voljelo ili predražestan da ga se ne bi voljelo. Bit je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj podjednako su valjani razlozi da se bude engleski domoljub. Slično tome, optimizam i pesimizam podjednaki su argumenti za kozmičkog domoljuba.“ ~ Pravovjerje (1908.)[11]
  • "Naziv 'kontrola rađanja' je, na primjer, sasvim besmislen. Svi su uvijek vršili kontrolu rađanja čak i kad su bili tako paradoksalni da dopuste procesu završiti s rođenjem." ~ "O zlim eufemizmima", Come to think of it (1930.)[12]
  • “Ne postoje na ovoj Zemlji nezanimljive stvari, jedino postoje nezanimljive osobe.” ~ Heretici (1905.)
  • Ovo su dani kada se od kršćanina očekuje da veliča svaku vjeru osim svoje vlastite.[10]
  • Nikakva zasluga, osim zdravoga razuma, ne pripada nikomu tko joj se pridružio kad je toliko očito da je nada ovoga svijeta.[10]

Nenaveden izvor[uredi]

  • Anarhist ... je razočaran budućnošću jednako kao i prošlošću.”
  • Čast je luksuz za aristokrate, ali je neophodan za njihove sluge.”
  • "Glazba uz večeru uvreda je i kuharu i violinistu."
  • “Ne vjerujem u sudbinu koja se obara na ljude pa ma šta oni poduzimali, ali vjerujem u sudbinu koja pogađa ljude ako oni ništa ne poduzimaju.”
  • “Odanost uključuje u sebi i odanost u nesreći; kad je vojnik prihvatio uniformu nekog naroda, on je prihvatio i poraz.”
  • "Slikarstvo je nešto što je najteže naučiti i što ljudi najmanje uče. Slikarska škola je mjesto gdje tri čovjeka grozničavo rade, a svi drugi ljenčare u mjeri koju bih inače smatrao nedostižnom za ljudsku narav."
  • "Tradicija označava davanje glasova najmračnijoj klasi – našim precima. Ona je demokracija mrtvih. Tradicija se odbija podčiniti maloj i arogantnoj oligarhiji onih koji jednostavno lutaju uokolo."
  • Vjeroispovijest ne znači odsutnost misli, nego njezin kraj.”
  • Žena koristi svoju inteligenciju da pronađe razlog kako podržati njenu intuiciju.”
  • Sav sleng je metafora, sve metafore su poezija.
  • Lopovi poštuju posjed. Oni samo žele da taj posjed postane njihov kako bi ga mogli savršenije cijeniti.
  • Cijeli moderan svijet podijelio se u dva tabora, konzervativni i progresivni. Posao progresivaca je da nastave činiti greške. Posao konzervativaca je da spriječe ispravljanje tih grešaka.

Izvori[uredi]

  • Chesterton, Gilbert Keith: Čovjek koji je previše znao, Zlatar: Partenon, 2002., ISBN 953-6840-03-0.
  1. Chesterton, 2002., str. 47
  2. Chesterton, 2002., str. 40
  3. Chesterton, 2002., str. 39
  4. Chesterton, 2002., str. 42
  5. Chesterton, 2002., str. 62
  6. 6,0 6,1 6,2 Chesterton, 2002., str. 51
  7. Chesterton, 2002., str. 121
  8. Chesterton, 2002., str. 118
  9. Chesterton, 2002., str. 119
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Marito Mihovil Letica: G. K. Chesterton: Pravovjerje, 1. kolovoza 2018., s hr.radiovaticana.va (pristupljeno 17. travnja 2019.)
  11. Lončarević, Šimun. Chesterton o domoljublju Hrvatska katolička mreža. Objavljeno 18. studenoga 2021. Pristupljeno 24. siječnja 2022.
  12. Chesterton, Gilbert Keith. O zlim eufemizmima Prijevod: Nikola Bolšec. Objavljeno 8. listopada 2021. Pristupljeno 11. listopada 2021.


Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Wikipedije
Logotip Wikipedije
Članak Gilbert Keith Chesterton postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.