James Joyce
Izvor: Wikicitat
James Joyce (Dublin, 2. veljače 1882. - Zürich, 13. siječnja 1941.), irski književnik, jedan od utemeljitelja modernog romana. Prve uspjehe postigao je zbirkom novela "Dublinci" iz 1914., u kojima Joyce prikazuje svakodnevicu i raznolika duševna stanja svojih junaka, kao i zanimljivim autobiografskim romanom "Portret umjetnika u mladosti" koji je čitalačkoj publici predstavljen 1916. Moglo bi se reći da je njegovo najpoznatije djelo Uliks, objavljeno 1922., dok vrhunac njegova stvaralačkog genija svakako predstavlja Finnegan's Wake iz 1939.
[uredi] Citati iz književnih djela
Uliks (1922.)
- Dostojanstveno je gojazni Buck Mulligan sišao s vrha stubišta noseći zdjelu za brijanje na kojoj unakrst ležahu ogledalo i britva.
- Povijest je ,reče Stephen , noćna mora iz koje se pokušavam probuditi.
- Policajci često žive sretnim životom. Podijelili su se na skupine i, pozdravivši se, raspršili se prema svojim područjima. Pušteni na pašu.
- Uzletjelo je jato golubova. Njihove male vragolije nakon jela. Na koga ćemo se pokakiti? Biram onog u crnom. Evo ti. Za sreću. Mora da je to uzbudljivo iz zraka.
- ...kad bijah još planinski cvijet da kada sam cvijet zadijevala u kosu kao što su to vazda činile one andaluzijske djevojke ili da se zakitim crvenim da i kako me uvijek cjelivao pod Maurskim zidom i tada pomislih on ili ko drugi izlazi na isto te ga očima zamolih da me još jedanput upita da i onda me upitao hoću li da reći da moj planinski cvijete i najprije ga obgrlih rukama da i povukoh dolje prema sebi da bi osjetio moje mirisne grudi a srce mu udaralo kao ludo i da rekoh da hoću Da.
