Mihail Bakunjin

Izvor: Wikicitat
''Skoči'' na: orijentacija, traži
Mihail Bakunjin

Mihail Aleksandrovič Bakunjin (rus. Михаил Александрович Бакунин, 30. svibnja 1814. Prjamuhino, Rusija - 13. lipnja 1876. Bern, Švicarska), ruski revolucionar i anarhist.


Citati iz književnih djela[uredi]

Bog i Država (1882.)

  • Dok god vjerujemo da mu dugujemo apsolutnu poslušnost, a pokraj Boga i nema druge apsolutne poslušnosti, neminovno ćemo se morati pasivno i bez ikakva otpora podvrći svetom autoritetu njegovih posrednika i izabranika: mesijama, prorocima, božjom voljom nadahnutim zakonodavcima…, predstavnicima i službenicima dviju najvećih institucija koje nam se nameću kao određene božjom voljom da upravljaju ljudima: crkve i države.
  • Država je autoritet, snaga, ona je razmetanje i opčinjenost snagom. Ona se ne dodvorava i ne nastoji preobratiti: svaki put kad se umiješa čini to nerado; u njezinoj prirodi nije da uvjerava, nego da se nameće i prisiljava. Ma koliko se trudila, ne može prikriti svoje djelovanje zakonitog oskrvnitelja ljudske volje, stalnu negaciju ljudske slobode. Čak i kad naređuje dobro, škodi mu i upropaštava ga upravo zato što to naređuje, a svaka naredba izaziva i potiče opravdan otpor.
  • Nije li osnova kršćanskog kulta i prvi uvjet spasenja odricanje ljudskog dostojanstva i preziranje tog dostojanstva u prisutnosti božanske veličine? Kršćanin nije čovjek u tom smislu da nema svijesti o ljudskosti i budući da ne poštuje ljudsko dostojanstvo u sebi, ne može ga poštovati ni u drugome.
  • Kršćanin može biti prorok, svetac, svećenik, kralj, general, ministar, funkcionar, predstavnik bilo koje vlasti, žandar, krvnik, plemić, buržuj koji izrabljuje ili podređeni seljak, silnik ili potičinjeni, ali nema prava da se naziva čovjekom, zato što čovjek stvarno postaje tek onda kad poštuje i voli ljudskost i slobodu svih, i kad njegovu slobodu i ljudskost poštuju, vole, potiču i stvaraju svi ostali.
  • Božji je zakon savršeno izražen ovom kršćanskom maksimom: “Voljet ćeš Boga više nego samoga sebe, a bližnjega isto kao sebe,” što implicira žrtvovanje sebe i svog bližnjega Bogu. Možda je žrtvovanje sebe ludost; ali žrtvovanje svog bližnjeg je s ljudskog gledišta apsolutno nemoralno.


Revolucionarni katekizam (1866.)


Pariška komuna i pojam države (1871.)

  • Država nikada ništa drugo ne zastupa nego prvenstvo pojedinaca, temeljeno na robovanju svih ostalih.
  • Poštovanje autoriteta je sudbonosni proizvod religijskog odgoja, tog povijesnog izvora sve nesreće, izopačenosti i slugovanja naroda.
  • Čovjek uvijek lako vjeruje onome što želi i što se ne suprotstavlja njegovim interesima. Svejedno koliko on inteligentan i obrazovan bio, njegova ljubav prema samom sebi i želja da živi sa svojim susjedima i uživa njihovo poštovanje uvijek će djelovati tako da vjeruje ono što mu je ugodno i korisno.
  • Politika se može sažeti u slijedećem pravilu: “Narod treba držati u jarmu na takav način i opljačkati ga da on ne jadikuje glasno o svom usudu, da ne zaboravi da sluša i da nema vremena da misli na otpor i pobunu.
  • Ogromna većina ljudi živi u oporbi sa samim sobom i u stalnom nesporazumu; oni to najčešće ne primjećuju, dok ih neki izvanredan događaj ne otkine iz njihove uobičajene opuštenosti i prisili ih da promatraju sami sebe i svoju okolinu.


Federalizam, socijalizam i antiteologizam

  • Dvije sile slične po jakosti, a istodobno tuđe jedna drugoj ne mogu koegzistirati a da se međusobno ne uništavaju.
  • Nekog možemo uvjeriti samo u ono u što smo i sami čvrsto uvjereni, a najbolji su ljudi upravo oni koji su najmanje uvjereni u svoju vlastitu vrijednost. No i kad su toga svjesni, obično im je mrsko da u to druge uvjeravaju. Naprotiv, zli i slabo nadareni ljudi, koji su uvijek zadovoljni sobom, ne štede riječi kojima bi sebe glorificirali.
  • Autoritet koji mase priznaju i poštuju može imati samo tri porijekla: silu, religiju ili djelovanje nekog nadmoćnog uma.
  • Nema ništa opasnijeg za čovjekov osobni moral od navike zapovijedanja. Najbolji, najinteligentniji, najnesebičniji, najplemenitiji i najpošteniji čovjek neizbježno i uvijek će se pokvariti pri tom poslu.
  • U intelektualnom i moralnom svijetu, kao i u fizičkom svijetu, postoji samo pozitivno; negativno ne postoji, ono ne sačinjava neko zasebno biće i nije ništa drugo nego više ili manje znatno smanjenje pozitivnog. Tako, npr., hladno je tek jedno svojstvo topline, ono nije ništa drugo nego relativna odsutnost, odnosno veliko smanjenje topline! U intelektualnoj sferi glupost je tek slabost uma, a u moralu zlonamjernost, pohlepa i kukavičluk nisu ništa drugo doli dobronamjernost, darežljivosti i hrabrost svedeni, ne na nulu, već na jednu vrlo malu količinu.


Državnost i anarhija

  • Narodni ustanak, po samoj svojoj prirodi stihijski, kaotičan i okrutan, uvijek pretpostavlja veliko uništavanje i žrtvovanje svojega i tuđega vlasništva.
  • Takvo je rušenje nespojivo s buržoaskom sviješću, s buržoaskom civilizacijom jer je čitava izgrađena na fanatičnom obožavanju vlasništva.
  • Očajanje je jedak, pomaman osjećaj. U očajanju nitko ne može dugo ostati, ono brzo dovodi čovjeka bilo do smrti, bilo do akcije.
  • Buržoazija se u svim europskim zemljama više od svega ostalog boji socijalne revolucije te zna da od te oluje za nju nema drugog utočišta osim države, pa zato uvijek želi i traži po mogućnosti što jaču državu ili, jednostavno rečeno, vojnu diktaturu; a kako bi lakše prevarila narodne mase, ona želi da ta diktatura bude zaodjevena u forme narodnog predstavništva koje bi joj omogućile izrabljivanje narodnih masa u ime samog naroda.
  • Znanstvenik je već po svojoj biti sklon svakoj umnoj i moralnoj pokvarenosti, a njegov glavni porok jest pretjerano uzdizanje svog znanja, svoje vlastite pameti i prezir prema svima koji ne znaju.
  • Vlast utječe jednako nemoralno na one koji je nose, kao i na one koji su primorani da joj se pokoravaju. Pod njezinim kužnim uplivom jedni postaju častohlepni i gramzljivi despoti, eksploatatori društva u svoju ili stalešku korist, a drugi postaju robovi.
  • Jednom iznesena ideja prestaje biti vlasništvo pojedinca. Druga je stvar ako bi se prepisivale jedna ili nekoliko stranica – to bi bila krađa i dokaz umne nesposobnosti pisca koji nije mogao probaviti preuzete ideje i reproducirati ih vlastitim umnim radom u samostalnom obliku. Tako rade samo ljudi bez umnih sposobnosti i slavohlepno-nepošteni, vrane u paunovom perju.