Ivo Brešan: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
rev |
|||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{wikipedija}} |
|||
'''Ivo Brešan''' - hrvatski književnik i scenarist rođen u Vodicama 1936.godine. |
|||
---- |
---- |
||
*Misliti znači uzdići se do ideje. A sve su ideje prožete idejom Dobra, kako kažu sveti Augustin i njegov učitelj Platon. Ne postoji ideja Zla. Ono što nazivamo Zlom samo je odsustvo ideje Dobra. Sotona ne zna ni za što drugo osim za laž, lukavstvo i prijevaru, kojima pokušava razoriti svaku ideju. |
*Misliti znači uzdići se do ideje. A sve su ideje prožete idejom Dobra, kako kažu sveti Augustin i njegov učitelj Platon. Ne postoji ideja Zla. Ono što nazivamo Zlom samo je odsustvo ideje Dobra. Sotona ne zna ni za što drugo osim za laž, lukavstvo i prijevaru, kojima pokušava razoriti svaku ideju. |
||
**''(Država Božja 2053.)'' |
**''(Država Božja 2053.)'' |
||
Redak 14: | Redak 13: | ||
[[Kategorija:Književnost]] |
[[Kategorija:Književnost]] |
||
[[Kategorija:Osobe|Aralica, Ivan]] |
Inačica od 12. prosinca 2006. u 17:46
Ivo Brešan - hrvatski književnik i scenarist rođen u Vodicama 1936.godine.
- Misliti znači uzdići se do ideje. A sve su ideje prožete idejom Dobra, kako kažu sveti Augustin i njegov učitelj Platon. Ne postoji ideja Zla. Ono što nazivamo Zlom samo je odsustvo ideje Dobra. Sotona ne zna ni za što drugo osim za laž, lukavstvo i prijevaru, kojima pokušava razoriti svaku ideju.
- (Država Božja 2053.)
- ...Karakterna kuga, koja razara sva moralna načela i dostojanstvo osobe, tamaneći čovjeka u čovjeku. Od toga najviše obolijevaju oni koji se stjecajem okolnosti domognu nekog položaja u vlasti. Imaš, recimo, razumna čovjeka, čvrsta značaja i visoko etičnih načela, ali daj mu neki komadić vlasti i više ga ne možeš prepoznati; kao da je preko noći izgubio sva ta svojstva, pa oglupavio, postao nepredvidiv i nepouzdan, i svaki put kad imaš s njim posla, čini ti se da je to netko drugi, jer više i ne izgovara svoje misli, nego ono što mu politika toga trena stavlja u usta.
- (Pošast)
- Najopasnijom od svih sastavnih osobina "karaktera" čini mi se ona kad netko sebi za životni cilj postavi kakav ideal: domovinu, pravednije društvo, slobodu ili jednakost sviju, i spreman je za to na sva moguća odricanja, pa čak i na žrtvu vlastitog života. A takav je idealizam, čini se, najviše na cijeni i ljudi bez ideala izloženi su općem preziru i gotovo da ih se izjednačuje sa životinjama.
- (Ispovijedi nekarakternog čovjeka)