Čiča Goriot

Izvor: Wikicitat
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

„Ukratko tu caruje bijeda bez pažnje, bijeda škrta, šutljiva, otrcana. Ako na njoj još i nema blata, ima mrlja, ako nije poderana i prnjava, zato će se ubrzo raspasti od trulosti.“

- na početku djela pisac opisuje pansion , to jest kuću Vauquer. Kuća je vrlo detaljno prikazana , te se predoćava dobra i realna slika, kako o noj , tako i o stanju nižih slojeva pariškoga društva sa početka 19. stoljeća. - sama kuća je jedan od ključnih motiva cijelog djela, jer se u njoj isprepliću životi, te sudbine njenih stanara. - pisac je ovakvim opisom postigao osjećaj sažaljenja prema ljudima, ćije su životne neprilike dovele na najnižu stepenicu ljudskog dostojanstva.

„On je pogodio moje razloge čim sam ih začeo u glavi. Ukratko, ovaj mi je razbojnik rekao o vrlini više nego svi ljudi i knjige zajedno.“

- ove rečenice mladi Eugen de Rastignac izgovara nakon podužeg razgovara s Vautrinom; ukratko najbolji opis tog vrlo neobičnog kriminalca. - Vautrin je u životu učinio djela kojima se nitko nebi ponosio; tj. Jacques Collins se čini kao vrlo pametna, učena, ali istovremeno vrlo hladna i nemoralna osoba. - on kao i Vikontesa uče mladoga de Rastignaca o francuskom društvu, te drugim životnim lekcijama na grub i suroviji način. Vikontesa više razvija majčinske, zaštitničke osjećaje.

„“Dabome da je lopov, oče!“ reče ona i sruši se u stolicu plačući.“Nisam vam to htjela priznati da se ne biste izjadali što ste me udali za takva čovjeka! To je staršno, jer ga mrzim i prezirem!“

- pisac Delphinu i Anastaziju tokom cijelog dijela prikazuje kao dobre glumice, ali mislim da njihova gluma doseže vrhunac u ovom razgovoru s ocem, gdje uz pomoć svađa i pomirenja izvlaće novce od oca. - Delphinina izjava je vrlo bitna u daljnjem tijeku događaja, jer izaziva krivnju i sažaljenje kod oca i Eugena (Rastignaca); u njezinim riječima ima istine, ali je teško povjerovati da voli siromašnog plemića više od bogatstva. - sličan slučaj imamo kod njene sestre sa Maximom

„Ovdje počiva gospodin Goriot, otac grofice de Raustaud i barunice se Nuningen, sahranjen na trošak dvojice studenata.“

- rečenica mladog studenta Bianchona možda i najbolje opisuje „ljubav“ Goriotovih kćeri prema svome ocu. Goriot tokom cijelog svoga života nije tražio novac od njih, te je čak sve svoje bogatsvo dao njima, a one nisu imale toliko dostojanstva da dođu na sprovod, a kamoli da ga plate. - ovakim postupcima kćeri su pokazale veliku dozu nepoštovanja, te manjak ljubavi prema ocu, tj. zanimao ih je jedino njegov novac.


Logotip Wikipedije
Članak Čiča Goriot postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.