Ante Starčević

Izvor: Wikicitat
''Skoči'' na: orijentacija, traži
Ante Starčević

Ante Starčević (1823. – 1896.), hrvatski političar, publicist, književnik.

Naveden izvor[uredi]

  • "Boj se Boga, čini pravo, nikoga se ne plaši."[1]
  • "Ja ne razumim što hoće da kažu oni koji vele da kraljevina Hervatska, kraljevina pet stoletjah prkosivši Istoku i Zapadu, ne može o sebi, neodvisna stajati. Ni jedan narod ne može bez drugih narodah obstati, pa itako svako selo može kao neodvisna deržava biti."[2]
  • "Stranka prava ima narod podučavati, da je vjera stvar duševnosti; da se po vjeri ne dieli nijedan narod; da vjera mora biti slobodna tako, da ne smie nitko u ničiju dirati ni svoju drugome namećati; da narod, različan vjerom ni jedan narodnošću i domovinom, ima biti jedan i u sreći i u slobodi, i da dosadanja te struke nesloga u Hrvatskoj dobro služi samo neprijateljima naroda."[3]

Nenaveden izvor[uredi]

  • "Ako narod ne razazna bolje od gorih, bit će mu kako i do sada."
  • "Austrija je vazda jedna te ista, ona niti se mijenjala, niti se mijenja. Ja vam kažem u ime povjesnice, da se despocije ne popravljaju, nego propadaju."
  • "Bez države narod je samo puk, množina čeljadi."
  • "Dakle nami je svejedno, bio u vladi tko mu drago: niti ćemo ga, kao čoveka, branit ni rušiti, nego ćemo i njegova, i ljudi izvan vlade ili službe, javna dela, tičuća se svega naroda, po mogućnosti i pravici rasuđivati."[4]
  • "Dijete odgojeno u tuđini postaje tuđinčetom i odbija se od svoje domovine, od svojega naroda, od svojih roditelja, od sve domaće svetinje."
  • "Dobro djelo učinjeno narodu ne može bez ploda, a zlo djelo bez kazne ostati."
  • "Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara."
  • "Dok postoji pravo jačega, nitko nije siguran ni za košulju."
  • "Hrvati (ne) traže jezik u kome bi pisali; oni su ga već odavno našli u stotinama knjiga, i milijonima duša. Hrvati imaju tri narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko, i svako je izobraženije negoli ono, koga neki serbskim zovu."
  • "Hrvatski jezik pokaza i pokazuje da je ne samo prijetan nego da je i prečvrste naravi. Ovaj jezik ne treba nikakvu povlasticu, nikakvu zaštitu: uz jednaku slobodu, u jednakih okolnosti, on se ne boji nadtecanja s nijednim susjednim jezikom. Dakle on ne pita drugo nego slobodu."
  • "Isti ljudi sačinjavaju i uzderžavaju obćinu, županiju i državu. Tu ne ima tuđih, protivnih, neprijateljskih živaljah: tu postupa sav narod nekojim načinom kao pojedinac, koji ima trostruko gospodarstvo; jer su sva tri njegova, on za njih svako mari, pa čime bolje napreduje njih svako, time je bolje njemu i njima. Kada deržava dobro stoji, ona može pomagati županijam i obćinam; kada je županiji dobro, ona ne napastuje deržavu i pomaže obćinam; kada je obćina srećna, ona ne trebuje ništa od onih dviju, nego im lahko i veselo pomaže. U tom svakom slučaju isti ljudi davaju samo sebi samim: jednom rukom, iz jednog svojega žepa vade, a drugom rukom u drugi svoj žep primaju. Gde je tako, tu ne može biti nečiste sebičnosti ni hinjenja."[4]
  • "Jedino uz samostalnost mogu cvasti narodi, zemlje i gradovi."
  • "Kada se ne može činiti dobro, dosta je da se ne čini zlo."
  • "Mi Hrvati imamo dvije mane, iz kojih izvire sva naša narodna nesreća: mi svakome vjerujemo bez da premišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine."
  • "Mi jezik zovemo po narodu, a ne po zemljopisu."
  • "Mi marimo za sreću i nesreću Austrije samo na koliko ona služi Hrvatskoj. Stoga bismo volili da stoji Austrija uz sretnu Hrvatsku, nego da Austrija propadne, bez da se Hrvatska pomogne."
  • "Mi smatramo najsvetiom dužnošću obćinstvo po mogućnosti ubavješćivati verno o javnih stvarih, bez obzira da li nami ovo ili ono godi. Tko pozna samo jednu stranu stvari i kod toga ostaje ne mareć za druge strane, taj je iznenađivan i varan; a tko nastoji poznati što je moguće više različnih, možda protivnih stranah, taj gleda da se za svaki slučaj pripravi."[5]
  • "Mi sudimo da sreća i nesreća svakoga naroda na iztoku Europe, stoje bezuvetno od sreće i nesreće susjednih mu narodah. U stvarih slobode mi verujemo u zajedničtvo narodah tako, da njih nijedan ne može biti sigurno slobodan, ako nije slobodan i sused njegov."[4]
  • "Najsigurniji je onaj koji je na sve pripravan."
  • "Najstrašnie su vam reči, da ćete mene "slediti". Toga ne bude. Ako trebate gončina, tražite si ga drugde. Ja niti koga vodim, niti gonim. To je glavna nesreća Hervatah, da se derže ljudih, a ne načelah, a ne programa. S toga je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih? Koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne. Gončin će vas tim većma prezirati, čime mu se većma podate. Nas će jedan za drugim u zemlju, a program, kako i narod, ima živeti. Ja ne deržim ni izdaleka do mojih nazorah koliko vi, nego razmišljavam kako mogu, pa kažem izkreno kako mogu. Tako treba da svi radimo. Kad se mnenja pokrešu i izbistre: deržimo se onoga, koje ih je najbolje i najpogodnije po sav narod. Tako ću biti ja s vami kako i vi sa mnom: svi ćemo biti jedinac za dobro domovine."[6]
  • "Narod hrvatski ima starije spomenike u svome jeziku negoli ijedan njegov slavjanski brat: hrvatski jezik proslaviše stotine pisaca u ono doba, kad zapadni narodi, danas najizobraženiji jedva da su znali Oče naš u svome jeziku izbrojiti."
  • "Narod koji uvek traži zaštitnika nije vredan slobode."[5]
  • "Naše dijeljenje, naša nesloga, postoji samo zato jer ih izvana uzdržavaju i jačaju."
  • "Ne daj nam Bože, pasti u ludost, u kojoj bismo rekli, da je narod pristao uz naš program, uz našu politiku. To ne, mi smo naš program, mi smo našu politiku izcrpili i složili iz prava, iz ćudi, iz duha, iz koristi, iz potrebe naroda hervatskoga, ter nije čudo, što je sav narod za svoje."[4]
  • "Ni pod Beč, ni pod Peštu, ni pod Beograd, već za slobodnu i samostalnu Hrvatsku."
  • "Nitko ne zna sve, nego svatko zna nešto."
  • "Osveta je slaboća, koja se derži jedinacah, ne narodah slobodnih, ne deržavah jakih, ne vladah pravih. Za osvetu vojevati može samo despot ili luđak."[4]
  • "Puk nije naučen umovati, nego samo šutiti. Zato, kada se radi o njegovu dobru, neka on viče, hvali i osuđuje kako hoće; kad uvidi korist radnje, on će samo hvaliti. Mi volimo iskren, manje škodljiv absolutizam nego ubitačnu obsjenu ustavnosti. (...) Rimljani su često bili pod diktaturom i onda su bili najsretniji i napredovali su."
  • "Samo slabi, obični ljudi više drže do života nego do časna mjesta s kojega usrećuju narode."
  • "Tko brzo nauči, taj brzo i zaboravi."[7]
  • "Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji, čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke - što menja gospodare."[8]
  • U Bosni živi strana našega najčišćega, najnepokvarenijega naroda, koji lakše može biti bez nas, negoli mi bez njega. Za nas je njegov život znamenitiji negoli pariških proletera i njemačkih mudraca, njegovo je naravno stanje za nas korisnije i potrebitije negoli zapadna civilizacija koja smućuje pamet, truje srce i ubija nam život.[9]
  • "Uistinu, bez samostalnosti i nezavisnosti, narod ne može biti narodom, osobom: nego je samo puk, množina čeljadi."
  • Za stalno svaki sin domovine dužan je služiti svojemu narodu primiti svako mesto, koje odgovara njegovoj sposobnosti, i na kojemu može domovini kakovo dobro izkazati. U tom ga ne smi prečiti njegovo makar temeljito osvedočenje, da obstojeći sustav ne valja, ili da se ne slaže s njegovimi načeli.[6]

Izvori[uredi]

  1. HSP AS Pozdravna riječ predsjednice. Pristupljeno 29. listopada 2012.
  2. Josip Bratulić, O hrvatskom identitetu, neposredno. U zborniku: Romana Horvat, gl. ur., Zorislav Lukić i Božo Skoko, ur., Hrvatski identitet (zbornik radova sa znanstvenoga skupa održanog u Palači Matice hrvatske, 7. i 8. svibnja 2009.), Zagreb : Matica hrvatska, 2011., ISBN 978-953-150-920-6, str. 9. – 24., URL (pdf)
  3. A. STARČEVIĆ: Našim prijateljima, Naputak 1871. u: T. CIPEK - S. MATKOVIĆ, Programski dokumenti..., 241.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Dubravko Jelčić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Školska knjiga, Zagreb, 1995., ISBN 953-0-60551-X, str. 57.-58.
  5. 5,0 5,1 Dubravko Jelčić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Školska knjiga, Zagreb, 1995., ISBN 953-0-60551-X, str. 57.
  6. 6,0 6,1 Dubravko Jelčić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Školska knjiga, Zagreb, 1995., ISBN 953-0-60551-X, str. 59.-60.
  7. Grupa autora: Velika knjiga aforizama, Prosvjeta-Globus, 1984., IV izdanje
  8. Dubravko Jelčić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Školska knjiga, Zagreb, 1995., ISBN 953-0-60551-X, str. 56.
  9. Ante Starčević, Politički spisi, Znanje, Zagreb, 1971. (izbor i predgovor Tomislav Ladan), str. 28.

Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Wikipedije
Članak Ante Starčević postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.
Logotip Wikizvora
Wikizvor ima izvorna djela autora: Ante Starčević.