Danilo Petrović Njegoš
Izgled
Danilo Petrović Njegoš (crnog. ćiril. Данило Петровић Његош, oko 1670. – 1735.) ili vladika Danilo Šćepčević, utemeljitelj dinastije Petrović Njegoš, četvrte i posljednje crnogorske dinastije. Kao vladika (mitropolit) Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori bio je državni poglavar.
Naveden izvor
[uredi]- "A sada mene su ovdje zaustavili.. Ne znam šta će biti od mog života u tuđem carstvu, jer bih ja prvo sebe obeščastio, a zatim naša srpska plemena, kada bih molio pomoć od drugih država, i rugale bi nam se druge vjere."
- Pismo Gavrilu Golovkinu, 2. prosinca 1714.
- "Danil, vladika cetinjski, Njegoš, vojevodič srpskoj zemlji, kupi ovo svetoje jevangelije cenoju zlatic 5 u Ivana Kaluđerovića s Risna, prineseno ot zemlji moldavskije nekotorim kupcem i semu mi od našega truda upravismo srebro obraz Hristov i četiri jevanđelista i s druge strane pečah ot srebra 5, u sve pečah 10, i priložih ga u Patrijaršiji peckoj, hramu Vaznesenija Hristova, i da ne budet nikim otimljeno ot sego hrama. Da jest prosto.
Cijena knjigi i srebru u sve zlatic 24."- 12. ožujka 1732.
- "Mila bi mi bila smrt da ste vi htjeli da svi ujedinjeni izginemo časno i slavno, kao što je to učinio sam Knez Lazar i Miloš Obilić koji ubi cara na Kosovu, pa najzad i sam pogibe sa svojim gospodarom i svih sedam hiljada boraca - što nas Crnogorce dovelo u ove krše - ostavivši poslije sebe slavu i čast [...] Kao što sami znate, u vaše vrijeme, za teškog bečkog rata, koliko je hrabrih Srba, Grka i Bugara, Ugara i Njemaca propalo."
- Govor na Crnogorskom zboru glavarima, Mitrovdan 1714. godine
- "Mi smo, ljubezna braćo Crnogorci, čuli da imamo hristijanskoga Cara na sjevernu stranu svijeta, Bog zna koliko daleko, i vazda smo željeli za njega i za njegovo carstvo znati, no kako smo u ovijem gorama sa svake strane zatvoreni, tako nijesmo mogli ni od koga ništa razumjeti, i nama se činilo da on za nas, kako za jednu šaku maloga među zmijama i skorpijama zatvorenoga naroda, ne može ništa znati i da njegovi poslanici ne bi mogli do nas doći. No evo danas, blagodareći Boga, njegove poslanike vidimo i njegove carske gramate u ruke imamo; poslanike, govorim, ne tuđine, nego našu braću Srblje, koji nam kažu, kako i gramate javljaju, da je ono Petar Prvi Veliki, Imperator i Samodržac Vserosijski, i da je njegovo Bogom blagosloveno Carstvo silno i prostrano više od svakoga carstva u svijet. On ratuje s Turcima, i ne ište druge slave, nego da crkve Hristove i manastijere oslobodi i na njima časni krst podigne, i da rod hristijanski ispod ljutoga jarma i sindžira turskoga izbavi. Za to dužni smo mi, i svaki hristijanin u svijet, ne samo Boga neprestano moliti, da on bude Caru našemu predvoditelj, nego i svaki po svojoj mogućnosti da se prigotovi, i duhom neustrašime hrabrosti i mužestva protiv obštega hristijanskoga neprijatelja oruža, i ako tako uzčinimo, mi ćemo se k Rusima i Rusi k nama, pri pomoći božjoj, približiti, da ne budemojedni od drugijeh daleko i Bog će biti nama pomoćnik. Kako smo s Rusimajedne krvi i jednoga jezika, tako i susjedstvom da se približimo. Oružajte se, dakle, braćo moja Crnogorci, kako vitezovi, i ja sam gotov s vama imanja i života moga ne pošteđeti na uslugu blagočestivoga Cara hristijanskoga i premiloga otečestva našega, moleći preblagoga Boga, da nam molitvom prečiste matere i svijeh svetijeh bude pomoćnik i rukovoditelj."
- govor Crnogorcima na opštenarodnom saboru, Cetinje, 1711. godina
- "Pozdravite sve kučke vitezove, kao vazda slobodne, i svoje gospodare, koji su umjeli čuvati svoju srpsku slobodu."
- Pismo kučkom vojvodi Petru Ilikoviću
- "Va ljeto 7207 mjeseca julija 17 na neđelju Svetih otec, da jest vjedomo kako kupih sije duše spasnuju knjigu Žitije Svetago Savi, prvago arhiepiskopa i učitelja srbskago az grešni i smireni Danil, narečeni vladika cetinjski."
- 1698. godine
Ostali projekti
[uredi]Članak Danilo Petrović Njegoš postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji. |