Didak Buntić
fra Didak Buntić (1871. - 1922.), hrvatski prosvjetni i društveni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar, poznat pod nadimcima hercegovački Mojsije i otac Hercegovine.
Navedeni izvor
[uredi]- Velite da škola nije nužna za ženske: no ja vam kažem da upravo na to važnost polažem, da se i naše žene školuju isto tako kao i muški, jer je mjerilo naobrazbe svakog naroda naobrazba njegove žene.[1]
- Jedno, što vam ne mogu za dosta preporučiti i na srce staviti, da naime prava vrijednost čovjeka, redovnika i svećenika ne ovisi toliko o nauku i učenosti i korektnom vladanju koliko o unutarnjem duhovnom životu. […] Naša otadžbina treba duhovnika, a ne lakoumnih i ispraznih redovnika.[1]
- Bogu vjeruj, moj viteže, da sam sve učinio što sam mogao, da spasim ovu jadnu sirotinju od propasti. Pa i tako mi nije uspjelo potpunoma, a ono mi je čista savjest, jer sam stotine svojih ručaka i večera razdijelio s umirućim i stotinama bijednih život bar za dan produžio.[1]
- Tko ne čuva svoje njive, znoji se na tuđoj.[2]
Drugi o njemu
[uredi]- Ja sam nekada, držao mnogo do kulturnoga i nacionalnoga rada bosansko-hercegovačkih franjevaca, ali sam se najzad razočarao i uvidio, da su to ljudi neiskreni i lašci. Čitav život i nacionalni i kulturni rad nije ništa drugo nego zavaravanje i zaglupljivanje toga naroda sa tendencijom da ga onda mogu lakše guliti i pljačkati. U koliko je taj narod još neprosvjećen, nepovjerljiv i zaostao, to je jedino njihova zasluga, jer su ga oni tako učili. Crkvu, propovjedaonicu i ispovjedaonicu iskorišćavali su i iskorišćuju samo u svoje niske i sebične svrhe. To su vrsta zelenaša, koji deru narod, imaju svoje banke i zajme sirotinji novac uz zelenaške kamate. Oni državu samo lažu, da ne mogu dograditi svoju školu; oni imaju da i drugu sazidaju. Najzad ta škola i ne služi narodu, nego samo njima, i ja ću nastojati ne da je potpomažem, nego da je zatvorim. Moja je glavna briga da rastavim narod od njih. Fra Didak Buntić je bio lažac i varalica, a najmanje prijatelj toga naroda. U ostalom ja sam protiv franjevaca, a ne protiv popova. — Stjepan Radić[3]
Izvori
[uredi]- ↑ 1,0 1,1 1,2 Karlić, Ivan; Musa, Antonio. 2007. "Primijenjena kristologija" fra Didaka Buntića. Nova prisutnost. Kršćanski akademski krug. Zagreb. 14 (3): 409–427
- ↑ Krišto, Jure: „Fra Didak Buntić i hrvatska politika u BiH: U prigodi 100. obljetnice austro-ugarske aneksije” pilar.hr. Sažetci radova povjesničara Instituta "Ivo Pilar".
- ↑ Nova revija (1926.), broj 1, str. 89.-90.