Dinko Šimunović

Dinko Šimunović (Knin, 1873. - Zagreb, 1933.), hrvatski književnik.

Navedeni citati

"U mladosti, kad je u meni počelo kipjeti od obilja čuvstava i snage, moju žeđu za dubinom misli i ljepotom osjećaja pojio sam na divnim stranicama Puškina, Gogolja, Turgenjeva, Dostojevskog, Tolstoja, Gončarova, Saltikova-Ščedrina, Potapenka (...) i to me uznosilo, a ujedno (dugo) tjeralo od misli da što napišem. Sve pročitano činilo mi se tako nedostiživo." (Tragična autobiografija, Vijenac 1926., br. 16-18)

"Studiram psihu našeg naroda, a i građanina, pa o tome duboko razmišljam i savjesno izrađujem, i to ne samo svoj stil već i ideje. Toliko tih ideja imade u mojim radnjama, ali sam ih radi umjetničkih razloga prikrio." (Pismo Branku Stanojeviću 1920., objavljeno u časopisu Savremenik 1940. godine)

"Onome koji je pritisnut oskudicom i moralnim ponižavanjima teško je pisati, a najteže novele koje mora prožimati svježom poezijom, ljepotom, ljubavi i mladenačkim osmijehom." (Tragična autobiografija, Vijenac 1926., br. 16-18)

"Šimunović je velik umjetnik – zato i djeluje, zato i može da dočara pred nas svježost i snagu svojih dojmova." ~ Milutin Cihlar Nehajev

"S autorom Mrkodola dobismo odista novog, darovitog pripovjedača, novog pjesnika hrvatske energije, koji je već sada znao spojiti duh moderne realističke pripovijetke s duhom narodne naše pjesme i tradicije." ~ Antun Gustav Matoš

"Kakva zagorska šimunovićevska romantika! To je život, život jednog kraja, iako tog života polako nestaje." ~ Vladimir Nazor

	Wikipedija ima članak na temu: Dinko Šimunović
	Wikizvor ima izvorna djela autora: Dinko Šimunović