Dubravko Detoni

Izvor: Wikicitat
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Dubravko Detoni (r. 1937.) je hrvatski glazbenik, skladatelj i pisac.

Naveden izvor[uredi]

  • "Ako me već pitate kako i zašto pišem glazbu i poeziju, onda ću — u skladu sa svojom prijekom naravi, a zapravo prilično zbunjen i u velikoj mjeri nesiguran u sebe — svoj prvi odgovor izvesti u obliku brzopleto–banalne, verbalne pljuske–citata: »Ne pišem ja njih, već one pišu mene«. Nakon toga će uslijediti vaša brza retorička prdejuska, pa opet nešto slabija i sporija moja, pa opet vaša, zatim (začuđujuće) opet moja, pa sve tako u sve manjim i sve blažim izmjenama uvreda i skrivene podlosti, dok se lažni sukob, pametniji od nas, ne digne uvis i tamo negdje pod oblacima ne ugasi lako bljesnuvši još posljednjom iskricom nemoći i zlobe.
    Što je to bilo? Jesmo li nešto riješili, saznali, otvorili? Pod milim Bogom ništa, neznanje, tajac, razvalina, tišina. A u tišini, e, to je već nešto drugo, tamo u tišini leži kukavički podlo skrivena, dobro zamotana, no i dalje drhturava i prestrašena — glazba.
    • Knjižica Hrvatskog društva skladatelja povodom 70. Detonijevog rođendana, na stranici hds.hr, str. 21.
  • "Glazba ne poznaje i ne priznaje drugo do vlastite svirke u vlastitu taktu. Ali, žene u publici, te žene, sveudilj udaraju lepezama svaka svoj ritam pa užasno i uporno, i ne saslušavši je, proturječe glazbi. To glazbu ubija; ona se mota okolo, bespomoćno šišti i gubi dah, oglušuje i postupno odumire."
  • "Ja čujem svoju muziku. Ona ne služi ničemu; pa ipak, najopasnija je kad je nema. Zapuštena i gnjila, zaražena sumnjom, ujutro posuta pepelom, nerazumljiva i siva, večerom iznemogla, tonući bez strasti u blato. U njoj se čuje kako psuju umirući, kako žubori nepostojeće, kako strahuju ljubavnici, kako lepeće nezaustavljiva u razmatranju prljavo siva bala vremena, i još mnogo toga, što uostalom nikome ne znači savršeno ništa. Međutim ja, grčeći se, osluškujem i čekam."

Citati o osobi[uredi]

  • "U svojim radovima Detoni očituje postojanu težnju za ravnotežom glazbenog izraza koji se temelji na dramatičnoj izmjeni kontrasta, ali bez svake programne ilustrativnosti. On je stvorio vlastiti glazbeni svijet koji počiva na čistom zvuku i glazbenoj ideji, koji čine svako njegovo djelo novim i neponovljivim, ali istodobno i prepoznatljivim u načinu na koji se nadograđuje zvuk, na koji se akumulira napetost i nalazi razrješenje."
    • Maja Božić, o knjizi Moments musicaux na stranici mic.hr (Muzički informativni centar)

Bibliografija[uredi]

  • Detoni, Dubravko. Atlas života. // Kolo, časopis Matice hrvatske. Godište VII. Broj 3 (jesen 1998.). ISSN 1331-0992.
  • Detoni, Dubravko. Moments musicaux : za glasovir. Zagreb, Muzički informativni centar, 2008. ISMN 979-0-706701-12-7.