Erich Maria Remarque

Izvor: Wikicitat
Erich Maria Remarque (1929)
"Sjedimo tako jedan nasuprot drugog, Kac i ja, dva vojnika u otrcanim kaputima i usred noći pečemo gusku. Mnogo ne govorimo, ali smo puni pažnje, nježnije no što je mogu zamisliti među ljubavnicima. Mi smo dva čovjeka, dvije sićušne iskre života. Napolju je noć i krug smrti"

Erich Maria Remarque (Osnabrück, 22. lipnja 1898. - Locarno, 25. rujna 1970.), njemački književnik.

Naveden izvor[uredi]

Na zapadu ništa novo (1929.)[uredi]

  • "Ali naši prijatelji su mrtvi; ne možemo im pomoći, oni su se smirili – tko zna šta i nas čeka; želimo se pružiti i spavati, ili žderati koliko god staje u želudac, lokati i pušiti, da nam vrijeme ne bi pusto bilo. Kratak je život."
  • "Bojište je kavez u kom se nervozno mora čekati na ono što će se dogoditi. Ležimo pod mrežom neprijateljskih granata i živimo u napregnutosti od neizvjesnosti."
  • "I znam: sve što sada, dok smo u ratu, kao kamen tone u nas, poslije rata će uskrsnuti; i tek onda će početi obračunavanje na život i smrt."
  • "Kao što postajemo životinje kad polazimo na bojište, jer nas onda jedino to spašava, isto tako postajemo površne šaljivčine i spavalice čim smo u pozadini. Drukčije nikako ne možemo, jednostavno smo na to prisiljeni. Hoćemo pod svaku cijenu živjeti; stoga se ne možemo opteretiti osjećajima koji su možda ukrasni za mirno vrijeme, ali pogrješni ovdje."
  • "Karakter čovjeka najbolje ćeš upoznati kad ti postane pretpostavljeni."
  • "Mi u obitelji nikad nismo bili naročito nježni; to nije uobičajeno kod siromašnog svijeta koji mora mnogo raditi i s brigama se boriti."
  • "Nismo se slomili – prilagodili smo se; pomogla nam je u tome naša mladost od dvadeset godina, koja nam je štošta drugo jako otežavala. Ali je najvažnije bilo da se u nama pojavilo čvrsto, praktično osjećanje zajednice, koje se zatim na bojištu razvilo u najljepše što je rat donio: prijateljstvo."
  • "Pao je u listopadu 1918., jednog dana kad je na cijelom bojištu bilo tako mirno i tiho da se izvještaj Vrhovnog zapovjedništva ograničio samo na rečenicu: Na zapadu ništa novo."
  • "Sjedimo tako jedan nasuprot drugog, Kac i ja, dva vojnika u otrcanim kaputima i usred noći pečemo gusku. Mnogo ne govorimo, ali smo puni pažnje, nježnije no što je mogu zamisliti među ljubavnicima. Mi smo dva čovjeka, dvije sićušne iskre života. Napolju je noć i krug smrti.

Crni obelisk (1956.)[uredi]

  • "Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna je statistika."[1][2]

Nenaveden izvor[uredi]

  • "Ljubav ženu čini bistroumnom, a muškarca zbunjenim."
  • "Tko ništa ne očekuje, nije nikada razočaran."

Izvori[uredi]

  1. http://quotations.tastefulwords.com/erich-maria-remarque/the-death-of-one-man-is-a-tragedy/ The death of one man is a tragedy. The death of millions is a statistic
  2. http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2011/03/14/AR2011031404776.html Ricard Choen, Washinton Post, Gaddafi has a long history as a killer - and must be stopped


Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Wikipedije
Logotip Wikipedije
Članak Erich Maria Remarque postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.