Eugène Ionesco

Izvor: Wikicitat
Ionesco (1993)
Zajednički grob Eugènea i Rodice Ionesco na pariškom groblju Montparnasse.
Natpis na grobu: Moli se ne-znam-kome: Isusu Kristu, nadam se.

Eugène Ionesco, rođen Eugen Ionescu (1912. – 1994.), francusko-rumunjski književnik i dramatičar, te jedan ud glavnih predtavnika Teatra apsurda. Iznad ismijavanja najbanalnijih situacija, Ionescove drame opisuju na realan način samoću ljudi i beznačajnost egzistencije pojedinca.

Naveden izvor[uredi]

  • "Život je istodobno divan i okrutan, čudo i pakao, i ta dva proturječna osjećaja, te dvije očite istine tvore pozadinu mojeg osobnog postojanja i mojega književnog djela." ~ Dnevnik u mrvicama

Nenaveden izvor[uredi]

  • "Rađamo se, rastemo u snazi i ljepoti i, malo-pomalo, dolazi do sloma i već smo šepavi, ružni, slabi; kako je to moguće?"
  • "Ništa nije komično, sve je tragično. Ništa nije tragično, sve je komično, sve je stvarno, nestvarno, nemoguće, pojmljivo, nepojmljivo. Sve je tegobno, sve je lako."
  • "Imam osjećaj da se vrag zabavlja preokretanjem svi naših nakana u njihovu suprotnost. Pa bile te nakane povoljne ili ne."
  • – Kako ste?
    – Hladno.
    – A vi?
    – Toplo.
    – A vi?
    – Privremeno.
    – A vi?
    – Konačno.
    – A vi?
    – Šaljivo.
    – A vi?
    – Sjetno."
  • "Čovjek avangarde je poput neprijatelja u samoj unutrašnjosti grada koji strastveno želi upropastiti, protiv kojega se buni, jer kao i vladavina, tako je i ustaljeni oblik izražavanja također oblik tlačenja. Čovjek avangarde je protivnik postojećeg sustava."

Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Wikipedije
Logotip Wikipedije
Članak Eugène Ionesco postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.