Friedrich Heinrich Jacobi
Izgled
Friedrich Heinrich Jacobi (25. siječnja 1743. u Düsseldorfu - 10. ožujka 1819. u Münchenu), njemački filozof, pisac, pravnik i trgovac. U povijesti filozofije poznat po svojim utjecajnim raspravama i javnim učenim sporovima (s racionalistom Mosesom Mendelssohnom, s transcendentalnim ili kritičkim idealistom Immanuelom Kantom, s idealistima Fichteom i Schellingom) u kojima je uvijek branio stajalište (nutarnje, osobne, osjećajne) vjere i osporavao mogućnost racionalne demonstracije nadosjetilnih predmeta ili istina, prije svega Božje opstojnosti i svojstava.
Naveden izvor
[uredi]- "Duh moje religije jest dakle ovo: čovjek božanskim životom postaje (i ostaje) u Bogu, i postoji Božji mir koji je iznad svakoga uma; u njem prebiva užitak i zrenje nepojmljive ljubavi." ~ O Spinozinoj nauci u pismima gospodinu Mosesu Mendelssohnu (21789.), str. 212-213 (usp. 1 Iv 2,3-6)
- "Možemo dokazivati samo sličnosti. Svaki dokaz pretpostavlja nešto već dokazano, čiji je princip objava." ~ O Spinozinoj nauci u pismima gospodinu Mosesu Mendelssohnu (21789.), str. 223
- "Filozofija ne može stvoriti svoju materiju; ona joj se uvijek nalazi u sadašnjoj iii prošloj povijesti. Iz prošle povijesti filozofiramo loše jedino ako sadrži iskustva koja ne možemo ponoviti. Pouzdano sudimo samo o onome što leži pred nama. Ono što leži pred nama u svakom dobu, to možemo promatrati, raščlanjivati, uspoređivati dijelove jedne s drugima, sređivati ih, izvoditi iz najjednostavnijih načela, činiti njihovu ispravnost sve jasnijom i istaknutijom, njihovu snagu sve djelotvornijom. I tako svako doba ima, kako svoju vlastitu istinu čiji je sadržaj jednak sadržaju iskustava, tako i vlastitu živu filozofiju, koja predstavlja prevladavajući način na koji to doba djeluje u njegovu nastavljanju (u predodžbu).
- Ako je to istinito, onda slijedi kao posljedica: radnje ljudi ne moraju se izvoditi iz njihove filozofije, baš kao ni njihova filozofija iz njihovih radnja; njihova povijest ne izvire iz njihova načina mišljenja, nego njihov način mišljenja iz njihove povijesti. (...) Ako se dakle filozofija, način mišljenja nekoga doba treba popraviti, najprvo se mora ispraviti njegova povijest, način na koji djeluje, njegov način života." ~ O Spinozinoj nauci u pismima gospodinu Mosesu Mendelssohnu (21789.), str. 236-237
- "Osim toga uči me iskustvo i povijest da čovjekovo djelovanje mnogo manje ovisi o njegovu mišljenju nego njegovo mišljenje o njegovu djelovanju; da se njegovi pojmovi ravnaju po njegovim radnjama i njih tako reći odslikavaju; da je dakle put k istini tajnovit put, a ne silogistički, ne mehanički." ~ O Spinozinoj nauci u pismima gospodinu Mosesu Mendelssohnu (21789.), str. 236-237
- "Po mojem sudu najviša je zasluga istraživača - (raz)otkri(va)ti opstanak (Dasein zu enthüllen, "raskri(va)ti, odljuštiti"). Objašnjenje mu je sredstvo, put k odredištu, najbliža, a nikada zadnja svrha. Njegova je zadnja svrha ono što se ne da objasniti, što je jednostavno, nerazrješivo." ~ Allwill (1792.), str. 364