Herbert Madinger

Herbert Madinger (22. svibnja 1922. - 5. kolovoza 2010.), austrijski katolički svećenik, autor više desetaka vjerskih knjiga, uglavnom suvremeno-apologetske tematike, od kojih je znatan dio preveden i na hrvatski.

Krunica izvor snage

"Vrlo mnogo ljudi sumnja u Boga, jer ih nevjera drugih čini nesigurnima." (str. 11)
"Vjera je povezana s Nebom. Tko doista vjeruje, osjeća Nebo." (str. 15)
"Sebeljubivi čovjek gluh je i slijep za Božje inspiracije ovozemaljski je čovjek odveć krut u svojoj samovolji, on ne dopušta da njima upravlja dašak Božjeg života. Nasuprot tomu, on većinom bježi od Božjeg nagovora, koji se želi obratiti njegovu srcu. Dašak života možeš primiti samo tada, kada se otvoriš za Božju volju. Ako dakle kažeš kao Marija: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. (Lk, 1, 38)" (str. 23)
"Snage našeg vremena ne dolaze "odozgo"! To su snage bez korijena, površne snage, sebične snage, snage bez Boga. Nedostaje im put u dubinu, u dubinu uviđanja i usidravanja u Boga." (str. 26)
"Jer gdje je Bog istisnut, nastupaju idoli, demoni, samoobožavanje, besmisleni život, iluzije, svijet privida, ništavnost i perverzije, razuzdanost i usamljenost, dok na kraju mržnja prema svemu ne dovede do propasti..." (str. 30)
"U čemu se sastoji osnovna naopakost našeg života? U tome što čovjek sama sebe smatra središtem!" (str. 34)
"Snagu duše možeš primiti samo od onoga koji je stvorio dušu!" (str. 43)
"Mladi naraštaj uvjeravaju da borba više ne postoji. Riječ "borba" za mnoge je kao crvena boja za bika; više se ne žele boriti i pozivaju se na "vječni mir"; odriču se borbe i uvode "ljubav" umjesto borbe. Oni govore: "Zlo ne postoji"! i stoga prema njihovu mišljenju više ne postoji nikakav razlog za borbu. Pred očima im je blistava iluzija: nezadrživi i bezuvjetni "progres" čovječanstva zauvijek bolje, uzvišenije, za sve veću sreću, bez borbe i za puni mir, bez napada i uz sva prava, za zahtjeve i radosti... Prijatelju, kako je to strašna utvara za mlade ljude! Oni više nisu pripremljeni da se bore za slobodu duše, za rane i odricanja. Oni samo žele da im je ugodno, toplo i da su siti; tko im obeća blagostanje i sigurnost, toga slijepo slijede. Žele sve posjedovati, jer im je sve obećano. No onaj tko se više ne želi boriti za dobro, podleći će zlu; tko se plaši rana, nikada neće pobijediti; tko se sa strahom odvraća od svake žrtve, taj dopušta da mu sotona propisuje djelovanje. On te zastrašuje i pokazuje ti prijeteću muku borbe, boli i udarce, povrede i opasnosti; zavodnik te privlači obećanjem da će ti spasiti život i tvoju kožu odnijeti na sigurno. No: "Jer tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi mene, spasit će ga"(Lk 9,24). Izgubit će svoje poštenje i surađivati u prevari, izgubit će svoju ljubav i postati egoist; izgubit će svoju vjeru i postati skeptik. Smrtni strah stvara robove. Tko iz straha za vlastitu kožu prepušta drugima da diktiraju njegovo djelovanje, taj će se konačno odreći uzvišenijih ciljeva. Tada ćeš pripadati ljudima koji "cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti"(Heb 2,15). Prijatelju, tvrda je to riječ, ali riječ koja oslobađa; samo ako ti je život duše vrjedniji od svega zemaljskog, bit ćeš slobodan čovjek. Samo ako si pripravan radije izgubiti zemaljski život nego se odreći života duše, bit ćeš pobjednik u borbi." (str. 50-51)

"Prijatelju hoćeš li slijediti Isusa kao učenik? tada budimo pripravni kao i On ići usamljenim putem. U tijeku tvojeg nasljedovanja Isusa, i tvoje će lice dobiti izraz plemenitosti i mira, ali i ti ćeš s vremenom nositi trnovu krunu poruge. Jer Isusova sudbina nije bila nikakva slučajnost; ona se neizbježno ponavlja kod svih učenika. Isusov je put bio usamljen, jer je samo malo učenika uspio pridobiti; vrlo ih je malo pošlo s njim; i danas ih vrlo malo želi ići njegovim putem propovijedi na gori. "Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze"! (Mt 7, 14), jer on iziskuje samosvladavanje. Kome je tijelo bitnije od njegove duše, taj radije ide "širokim putem", kojim ide većina ljudi. Tu se nadaju naći sreću ovoga svijeta: blagostanje i sigurnost, tjelesne radosti i slobodu. Taj put ugađa tijelu, ali uništava duh i dušu čovjekovu. Hoćeš li se odvažiti na tijesan put kojim malo njih ide? No, Kristov put nije samo slabo prohodan, nego i opasan. Jer tko ide putem istine, iskusit će suprotstavljanje, kao i Isus. "Gle! Ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti" (Lk 2, 34). Ljudi se opiru zahtjevnoj istini. Ona je naporna, traži unutarnju poslušnost, obraćenje i pokoravanje srca. A upravo to čovjek ne želi! Stoga se i opire svjetlu i istini; i protiv čovjeka, koji tu istinu izražava. Tko slijedi Isusa na njegovu putu propovijedi na gori neizbježno će podnositi sudbinu svih proroka (prorok = navjestitelj Božje istine): porugu, vrijeđanje i progone. No ti su progoni zapravo odličje: "Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine! (Mt 5, 11). To je znak da se u našem životu pokazuje Božja istina! Usuđuješ li se poći putem istine čak i ako ti zbog toga protuslove? Upravo u naše doba iskusit ćeš to, ako se priznaš Kristovim učenikom. Mi živimo u doba kad se sve "nivelira", uzvišeno poravnava, i kada se ruši svaki autoritet. U osnovi uzeto, to je prastara čovjekova mržnja prema Bogu, jer čovjek ne želi nikoga nad sobom: "Bit ćete kao Bog". To je "mržnja svijeta" protiv Boga i svega sto je Božje. Isus cesto govori o toj mržnji, koju će i njegovi učenici osjetiti: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas" (Iv 15,17; 17,1 -4; Iv 1,13)." (str. 54-55)
"Obraćenje uspijeva samo poniznima. I na to se sve svodi." (str. 82)
"Tko ima uspjeha, taj nalazi priznanje u svijetu. Ali uspješni ljudi često idu preko leševa, a inače ničemu ne pridonose. Bog te neće pitati za tvoje uspjehe, nego za tvoje smilovanje." (str. 88)
"Zar većina ljudi ne bježi od Božjega lica jer se plaši njegove pravednosti?" (str. 99)
"Naše je vrijeme prekriveno tamom jer je ispunjeno sebeljubljem ... Pobjeda nad zlim duhovima uspijeva samo poniznima." (str. 102)