Jerome David Salinger

Izvor: Wikicitat
''Skoči'' na: orijentacija, traži

Jerome David Salinger (New York, 1. siječnja 1919.), američki romanopisac i pripovjedač

Citati iz književnih djela[uredi]

Lovac u žitu (1951.)

  • Siguran sam da u životu niste vidjeli većeg lažljivca od mene. Upravo je strašno koliko lažem. Kad, na primjer, izađem na ulicu da negdje na prvom kiosku kupim novine, a netko me upita kamo idem, u stanju sam odgovoriti da idem na operu. To je užasno.
  • Spavao sam u garaži one noći kad je umro i porazbijao sam golom šakom sve one proklete prozore, onako, iz čista bijesa. Pokušavao sam čak porazbijati prozore terenskog vozila koje smo imali tog ljeta, ali mi je šaka već bila slomljena i svakakva, pa mi to nije uspjelo. Bilo je veoma glupo učiniti tako nešto, priznajem, ali tada gotovo uopće nisam znao što činim, a vi osim toga niste poznavali Allieja. Šaka me još uvijek ponekad boli, kad pada kiša, i te stvari, i nisam u stanju pošteno stisnuti šaku – čvrsto, mislim – ali, sve u svemu, ne uzrujavam se zbog toga posebno. Hoću reći znam da neću biti nikakav prokleti kirurg niti violinist, uostalom, bilo što.
  • Plesati sa starom Marty bilo je isto kao i vući Kip slobode za sobom po podu.
  • Čovjek ne mora imati seksualne odnose s nekom djevojkom da bi je upoznao.
  • Ne sjećam se baš točno kako se zvala pjesma koju je svirao kad sam ušao, ali ma što da je bilo, on je to doista do kraja uprskao. Udarao je sve moguće glupe ekshibionističke kovrčice u visoke note i masu drugih zavrzlama, caka i štosova, od kojih redovito dobivam proljev.
  • Ako postoji riječ koju mrzim, onda je to moćno! Kako lažno zvuči!
  • Bože kako volim kad su klinci fini i uljudni kad im pomognete da pričvrste koturaljke ili tako nešto. A klinci većinom to i jesu. Doista jesu.
  • Određene stvari trebale bi ostati kakve jesu. Čovjek bi trebao imati mogućnosti da ih zatvori u jednu od onih staklenih virtina i da ih ostavi da stoje.
  • Trebao bih jednom otići u neku školu za dječake. Pokušaj jednom - rekao sam. - Pune su umišljenih majmuna i čovjek u njima ne radi ništa drugo nego štreba da nauči tek toliko da bude dovoljno pronicljiv pa da može jednog dana kupiti neki prokleti cadillac, i mora se bez prestanka pretvarati kako mu nije svejedno što je njegova nogometna ekipa izgubila, i što radi, priča o mačkama i piću i seksu cijelog dana, a svi su podijeljeni u one odvratne male proklete klape! Mladići koji igraju košarku, to je jedna klapa, katolici su isto jedna klapa, prokleti intelektualci su opet jedna klapa, momci koji igraju bridž su jedna klapa, čak i mladići koji su članovi onog prokletog kluba Knjiga mjeseca, i oni su jedna klapa.