Joko Knežević

Izvor: Wikicitat
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivan Joko Knežević (1907. – 1988.), hrvatski slikar, kipar, mozaičar, karikaturist, pisac i revolucionar.

Moj put u Ameriku (1979.)[uredi]

  • „Mora da je teško čovjeku idući iz dana u dan sve dalje i dalje, a ne vidi se sasvim jasno niti kamo treba doći, a još manje – kako proći...” (str. 12)
  • „Zar ne osjećaš – tumačim joj –kako ovdje pas odlično zamjenjuje čeljade: domaćici je razonoda u kući kad je sama, građaninu nadomjestak prijatelja (koji inače stoji vremena, novaca pa i živaca – a nepouzdan je...!), on je curi koja nema udvarača – drug u šetnji ili mamac, starim udovicama – vrag bi znao zašto im služi...” (str. 68)
  • „U Americi treba prodavat slike kao konzerve: ako jedna npr. zapada pedeset centi, dvije dođu sedsmdesetpet! Itd.” (str. 85)
  • „Vidjeli smo kružne, pa polukružne nebodere, koji se čine kao od slonove kosti, perla, draog kamenja, kao da bi svojom vanjštinom htjeli dočarati ljepotu i bogatstvo.” (str. 209)
  • „Današnji (mnogi) graditelji kao da se natječu tko će od crkve napraviti bezbožniju bogomolju. A da o akustici i ne govorimo.” (str. 212)

Moja sjećanja (1996.)[uredi]

  • „I Tin Ujević je kasnije bio stanovnik Splita. Jednom sam ga bezveyno upitao - tek tako da progovorim s tim našim velikanom: 'Je li Vam u Sarajevu bilo bolje ili ovdje?' - 'Meni je strašno svugdje!' odgovori mi on. Da, ni Split nije mogao dati baš sve, pogotovo ne svakome, dok za velikana stvarno sreće nema - nigdje.” (str. 64)
  • „Znali smo se našalit debelo - na Mosoru, usred rata, kad je svaki dan bio zasebno doba, zasebna vječnost.” (str. 115)
  • „Biti slikar, imati četrdeset godina i tražiti po svijetu nekoliko tuba boja, to je doista bila jedna mučna, glupa sudbina i neobično iznimnna, ali trebalo se boriti i ići dalje.” (str. 122)
  • „...nije bilo druge, trebalo se katkada potući i sa vjetrenjačama.” (str. 218)
  • „Čitao sam jednom Van Goghova pisma gdje on na jednom mjestu kaže: 'Slikar ne bi smio slikati više od dvije slike dnevno.' To znači da je on ipak slikao tri, ali da trećom nije bio baš zadovoljan. Da, ali moje prilike su bile ipak grublje. Morao sam napraviti - više! .” (str. 226)
  • „Nije li Delacroix pisao: 'Slikat ćeš početi kad već ne budeš imao ni jednoga zuba u glavi!” (str. 318)
  • „Slikar misli samo na motiv koji se nalazi tu u stvarnosti, u prostoru izvan vremena.” (str. 321)
  • „Ne slažem se ni s kime, ni s čime!” (str. 328)