José Raúl Capablanca
José Raúl Capablanca (19. studenoga 1888. – 8. ožujka 1942.), bio je kubanski šahist, diplomat i treći po redu svjetski šahovski prvak.
Naveden izvor
[uredi]- Žrtve su ispravne tek kada su jedino sredstvo za dobivanje partije ili kada su sredstvo za dobivanje partije na najbrži i najsigurniji način, ali u svim drugim slučajevima trebale bi se izbjegavati.[1]
- Šah je vrlo logična igra i onaj koji može rasuđivati više logički i duboko trebao bi pobijediti.[2]
- Nije mi bilo još ni pet godina kada sam jednom slučajno ušao u biro svoga oca i zatekao ga pri igri šaha s jednim gospodinom. Dotle ja uopće nisam vidio šah; figure su me zanimale te sam sljedećeg dana opet došao promatrati igru. Trećega dana dok sam promatrao igru, moj otac, još posve neiskusni novajlija, igrao je skakačem s jednog bijelog polja na drugo bijelo polje. Njegov protivnik, koji očigledno nije igrao bolje, nije to ni primijetio. Moj otac je dobio partiju, a ja sam ga tada nazvao varalicom i počeo ga ismijavati. Poslije manje svađe, kojom prilikom me otac umalo nije istjerao iz sobe, pokazao sam mu što je učinio. On me je upitao otkuda i što ja znam o šahu. Odgovorio sam mu da ga mogu dobiti; on je rekao da je to nemoguće jer ja, vjerojatno, ne umijem čak ni figure pravilno rasporediti. Pokušali smo igrati i – ja sam dobio. To je bio moj prvi nastup.[3]
- Moja šahovska karijera (1920.)
- Iako sam tada imao samo četiri godine, ubrzo sam mogao cijeniti činjenicu da se partija šaha može usporediti s vojnom bitkom – nešto što uključuje napad od strane jednog igrača, a obranu od strane drugog. Radnje ove prirode uvijek su ostavljale dubok dojam na mene. Sjećam se s kakvim sam užitkom slušao priču vojnika o zauzimanju redute ili hvatanju vojske u zamku. Stoga vjerujem da je moja rana i vrlo jaka privlačnost prema igri šaha bila posljedica jedinstvenog sklopa uma koji sam razvio kao rezultat mojeg vojnog okruženja, a također i osebujne intuicije.[4]
- (...) Odvedeni smo u kut sobe gdje je muškarac srednjih godina, s poprilično velikom glavom, sjeo ispred ploče diskutirajući jednu partiju u tijeku. Nisam znao nikoga, i nitko nije znao mene. Niski je čovjek bio slušan s očitim respektom onih oko stola. Gledajući s posebnim zanimanjem, iznenadio sam se kad sam vidio kako drugi pristaju na poteze i objašnjenja koja su bila donekle iznad mene. Moja me mladenačka uobraženost natjerala da pomislim da je ono što sam čuo apsurdno i da je mali čovjek bio slab igrač. U jednom ili dva navrata bio sam na ivici da se umiješam kako bih proturječio cijenjenoj personi. Srećom, moja stara navika da gledam, bez riječi, spasila me od krajnje ponižavajućeg iskustva, jer sam nekoliko minuta kasnije predstavljen malom čovjeku, koji je bio ništa manje doli veliki dr. E. Lasker, tadašnji svjetski prvak.[5]
Nenaveden izvor
[uredi]- Kad meč završi, zaboravim ga. Možete zapamtiti samo toliko stvari, stoga je bolje zaboraviti beskorisne stvari koje ne možete koristiti i zapamtiti samo one stvari koje su korisne. Na primjer, sjećam se i uvijek ću se sjećati da je 1927. Babe Ruth postigao šezdeset home runova.
- Kako biste poboljšali svoju igru, morate proučiti konačnicu prije svega ostalog, jer dok se konačnice mogu proučavati i savladati same, središnjica i otvaranje moraju se proučavati u relaciji s konačnicom.
Izvori
[uredi]- ↑ Edward Winter: Capablanca, McFarland, Jefferson: Sjeverna Karolina i London, 1989., str. 164
- ↑ A. Smith, H. Tikkanen, The Woodpecker Method, Quality Chess, 5. izdanje, 2023., str. 226
- ↑ José Raúl Capablanca, Moja šahovska karijera, Sportska knjiga, Beograd, 1986., str. 28, 29
- ↑ Capablanca: How I Learned to Play Chess
- ↑ Reminiscences by Capablanca