"Bjeguncima, a osobito Huseinu, poče sve to više dosađivati život u tuđini. Ne da se pomisliti kako je muhamedovskomu Bošnjaku nesnosno živjeti izvan svoga zavičaja, a osobito u kraju gdje ne ima njegovih jednovjeraca. Takav kraj je njemu gori od pustinje, tu mu je sve mrsko i odurno. Nema on ovdje ozbiljnoga mira koji istočnjacima toliko godi, nema junačkoga drugovanja koje mu dušu sokoli, nema tihe sreće haremske koja ga razblažuje, a nadasve boli ga da nema zgode vršiti svete običaje svoje vjere koji ga oduševljenjem napunjuju."
"Hajde brate, u soldate, Bit će tebi ko i meni, Na godinu sto talira, Na nedjelju sto batina. To se je obično pjevalo od gorke ironije kad se je snubilo."
"Melita se je prije rugala tomu sportu. Njoj, koja je bila tako izvrsna jahačica, činilo se smiješnim na jahačku sjediti na mrtvom vozilu i svojom ga snagom kretati da s tobom juri. Dopuštala je da to može biti ugodna igračka za djecu, ali ne za onoga koji je vičan sjediti na plemenitu jašcu koji pun vatre i snage pod tobom podrhtava, s kojim se razgovaraš i koji te razumije, pa na zapovijed s tobom ili lagano potitrava, ili strelovito juri kao da se nagoni s vjetrom."
Zmaj od Bosne, XIV.
