Jure Kaštelan

Izvor: Wikicitat
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Jure Kaštelan (18. prosinca 1919. – 24. veljače 1990.), hrvatski književnik

Navedeni izvor[uredi]

  • "Bezimeni, ne zato manji, narodni pjesnik (i kad je njegov način izražavanja likvidiran modernijim književnim i kulturnim izrazom) može nam biti uzorom u slobodi inspiracije, u nesputanom dodiru sa zvijezdama i njegov je let, kad je let, zaista slobodan, neograničen i zato snažan." (Jure Kaštelan, Krilati konjanik)
  • "Biblija je najčitanija i najprevođenija knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane – katolike, pravoslavne i protestante – ona je sveta, inspirirana i kanonska knjiga. Pjesnici i umjetnici svih meridijana kroz stoljeća nalaze u Bibliji izvore i teme stvaranja (…) Svaki novi prijevod Biblije znači kulturni događaj za narod i sredinu u kojoj se javlja." (Uvod u izdanje Biblije 1968.)
  • "Osnovno je stvaralačko čudo: Osjetiti i čuti duh i dah sredine, sakrivenu dušu naroda, koja se preobražava i očituje u djelima umjetnosti, u kamenu, u boji, i u riječi, u originalnosti stila, uvijek različita i uvijek svoja pod nemirnim čekićem Jurja Dalmatinca i u jecaju majke Margerite." (Jure Kaštelan, Krilati konjanik)
  • "Pojam jezika i pojam slobode, mislim da su neraskidivo vezani, da su spojeni; »neraskidivo vezani« istovremeno ima jedan oblik ropstva, robovanja, vezanosti uz neke zakone. Samo, čini mi se, da svaki onaj koji misli u jeziku, koji piše jezikom, i koji jezik piše, može govoriti o ovom velikom oslobađajućem ropstvu onog živog organizma koji se zove unutarnji jezični sustav, jer je taj sustav — sustav čovjeka." (Jure Kaštelan, Jezik i sloboda, 1986.)[1]
  • "Vatra vatru ne opeče. Zakuni me ovom vodom, ožegom. Zavjetuj me nemirom." (Zavjet za Epetion)
  • "Volio bih da me voliš da budem cvijet u tvojoj kosi." (Volio bih da me voliš)
  • "Želje su od munje hitrije i svijetlije od krijesnica. Svaki je uzdah želja." (Tramvaj želja i navika)


Drugi o njemu[uredi]

  • "Ako bismo u kratko htjeli reći smisao i značenje pjesničkog djela Jure Kaštelana, valjalo bi prvenstveno istaknuti kako je on umio da u svome djelu spoji običajno i moderno, mirnodopsko i ratno vrijeme, domaću sredinu i univerzalni osjećaj svijeta, male, neznatne stvari i velike misli o ljudskom putu, svijet sna i zbilje, ljubav i napast smrti, ladanjsku ugodu i trpnju, ono crno u ljudima svoga vremena ali i ono svjetlosno nad tim crnim." ~ Šime Vučetić
  • "Ma koliko bio nenametljiv i, sve više kako je sazrijevao, klasično jednostavan, pjesnik kapitalnih pjesničkih knjiga poput „Crvenog konja“, „Pijetla na krovu“, „Bili ili ne“, pa sve do „Divljeg oka“ i „Zavjeta za Epetion“ borio se da jezikom ekstaze ili pak povjerenja u krik kojemu je riječ nedostajala, iskaže da je poezija jezik na djelu koji neprestance istražuje ono iskonsko na kojemu počiva ljudsko postojanje i sloboda." ~ Branimir Donat
  • "Već prvom svojom pjesničkom zbirkom objavljenom 1940., Jure Kaštelan, taj čudesno talentirani tadašnji dvadesetogodišnjak, prožeo je hrvatsko pjesništvo svojim maštovitim, u dubinama jezika uzavrelim stihovima." ~ Jasna Melvinger

Izvori[uredi]

  1. Jure Kaštelan, »Jezik i sloboda«, Republika, XLII/3—4 (ožujak-travanj 1986., Zagreb), str. 445. — 447., cit. sa str. 446.


Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Wikipedije
Članak Jure Kaštelan postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.