Ken Follett

Izvor: Wikicitat

Ken Follett je Welsh autor trilera i povijesnih novela rođen 05. lipnja 1949. Godinama je na prvim mjestima top ljestvica najprodavanijih naslova i prodao je više od 100 miliona kopija svojih djela.

Stupovi zemlje[uredi]

Čestitost je uvijek bila važan dio samostanskog načina života, ali se nikada nije provodila za svećenike. Biskupi su imali ljubavnice, a župni svećenici domaćice. Jednako kao i zabrana zlih primisli, crkveni celibat je bio prestrog zakon da bi ga se poštivalo. Ako gospodin neće moći oprostiti pohotnim svećenicima, u raju neće biti mnogo svećenika.

Neko vrijeme je intenzivno promatrao plamen koji je virio tik iznad površine, ali izgubio ga je iz vida između stotine rasplamsanih svjetala koja su se njihala na površini vode. Treperave želje koje plutaju nizvodno dok ne nestanu iza ugla i zauvijek postanu nevidljive.

Iza zida arogancije i podrugivanja nalazi se izmučena duša koja ne vjeruje da itko zaista može mariti za nju.

Ljutitost zbog nepravde, zaprepaštenost izdajom, oduševljenost hrabrošću i taknutost herojskom smrću; ti osjećaji su zarazni.

Lopove su mrzili strašću ljudi koji su teško stekli svoju imovinu. Nisu mogli mrziti čovjeka čiji je zločin bio besmislen.

Posao djelitelja milostinje je težak posao. Morat će hodati do najbližih gradova i sela. Tamo će se susresti s najsiromašnijim, naprljavijim, naružnijim i naokrutnijim slojem ljudi jer siromašni su takvi. Morat će moliti za njih kad bogohule, posjećivati ih kada su bolesni i opraštati im kada ga pokušaju prevariti i orobiti. Bit će mu potrebna snaga, poniznost i beskrajno strpljenje.

Neke su pjesme preduge i kada se trebaju prepričavati u dijelovima, uvijek se prekidaju na najnapetijem dijelu.

Bori se u beznadnim bitkama na strani gubitnika i pobjeđuje čistom srećom ili domišljatošću često za dlaku izbjegavajući smrt.

Prošlost je poput priče u kojoj jedan osjećaj vodi drugome, a svijet nije beskrajan misterij, već nešto konačno što je moguće shvatiti.

Srž problema je moral ljudi. Nema vizije budućnosti.Što god planirali, što god izgradili može se izbrisati u jednom danu. Ta struja nesigurnosti teče u svačijem umu i sprječava svako poduzetništvo.

Mora se nešto učiniti kako bi se spriječila propast. Mora se poduzeti nešto dramatično čime će se poručiti da se nastavlja boriti. Što bi to trebalo biti? Vođenje čvrstom rukom i praktičnim metodama nije po volji jer se čini da se čuda češće događaju u mjestima gdje ne prevladava razum i gdje je atmosfera nabijena vjerskim zanosom, ako ne i krajnjom histerijom. Molite se čudima, ali sadite kupus.

  • "Odrazi negativnih ljudi"

1. Meke, tanke ruke, obješena crna kosa, mrtvačko blijeda koža i blijede zlokobne oči, što predstavlja da je neiskren, fizički slab, aroganta i pametan. 2. Uspravio bi se, prekrižio ruke, njegove usne bi se prezirno nakrivile i blago be se namrštio. Kada bi se sve zbrojilo, činilo se kao da pati od laganih probavnih smetnji.

Podigao je obrve, ali nije ništa rekao. Tišina je bila njegov odgovor na neugodne teme.

Čovjek je uvijek pametniji kad nešto shvati.

  • "Aksiomi, temeljne istine"

Dužinu je moguće produžiti u beskonačnost. To nije istina jer mora jednom doći do kraja. Ali u tvojoj mašti ona može trajati do u beskonačnost U nečijoj mašti voda teče uzbrdo i psi razgovaraju na latinskom.

Crkva je toliko indoktrinirala ljude da je njihov automatski odgovor na nešto sveto darivanje novca.

Ni sami svećenici nisu nikada pobliže ispitivali istinitost priča o čudima i svetim relikvijama.

Možda će pohlepa uvijek nadvladati mudrost u vijećima močnika; možda će strah uvijek prevladati sažaljenje u umu čovjeka s mačem u ruci.

Oštra jezika lako bi razbjesnio ljude nesigurne u sebe. Oni koji se ponašaju neprijateljski, to čine iz vlastite slabosti. Uočivši neprijateljstvo reagira ljutnjom, umjesto da vidi slabost i umiri ih.

Za bezosjećajne motive nagrada je nedostatak ljubavi.

Arogancija je porok dobrih vođa. Ima nečeg arogantnog u osobi koja prerano prihvati odgovornost.

  • "Pravila svetog benedikta"

6.korak poniznosti je dosegnut kad je redovnik spreman prihvatiti sve što je loše i grešno. 7.korak poniznosti je dosegnut kada je čovjek ne samo spreman priznati da je najniži od svih i podređen drugima nego kada to i istinski vjeruje.

  • "Pobožnost i bogobojaznost"

Iskreno pobožni i bogobojazni koji nemaju osjećaj vlastite pogrešnosti jer vlastite želje doživljavaju kao volju Gospodnju posljedica toga je da svoje ciljeve ostvaruju bez milosti.

Ti glupi vole zar ne možeš shvatiti nešto tako jednostavno.