Marguerite Yourcenar

Izvor: Wikicitat
''Skoči'' na: orijentacija, traži

Marguerite Yourcenar (Bruxelles, 8. lipnja 1903. - Mount Desert Island, 17. prosinca 1988.), francuska književnica. Pisala je psihološku prozu u kojoj se bavi "tajnom vječno ljudskog", ljudskim snovima i kulturom. Najpoznatije joj je djelo "Hadrijanovi memoari", imaginarne uspomene rimskog cara. Vrsna je prevoditeljica s engleskog jezika. Izabrana je 1980. godine za člana Francuske akademije te je postala prva žena član te ustanove od njezina osnivanja.


Citati iz književnih djela[uredi]

Hadrijanovi memoari (1951.)

  • Što je drugo naša nesanica do bespomoćna upornost inteligencije u pravljenju misli, niza sudova, silogizma i definicija samo njoj svojstvenih, njeno odbijanje da se povuče božanskom glupošću sklopljenih očiju ili mudrom ludošću snova. Čovjek koji ne spava, odbija manje više svjesno da ukaže povjerenje bujici stvari.
  • Život mi je bio konj čijim se pokretima prepuštamo, ali tek pošto smo ga ukrotili najbolje kako smo znali i umjeli.
  • Život mi je protumačio knjige.
  • ...Ali prvi put je putnik bio u isti mah i gospodar, potpuno slobodan da sve vidi, izmijeni i stvori.
  • Tad sam uvidio kolika je prednost što sam nov čovjek, sam, jedva vezan brakom, bez djece, pa gotovo i bez predaka, Uliks bez Itake osim Itake u sebi.
  • Svugdje stranac, nigdje se nisam osjećao posve izoliran.