Marin Franičević

Marin Franičević (Vrisnik na Hvaru, 1911. – Zagreb, 1990.), hrvatski pjesnik i povjesničar.

Naveden izvor

• „»Držite se stvarnosti, velike naše današnje stvarnosti, oslonite se u pitanju jezika, kao i u svemu ostalom na narod, ostanite uz njega, osluhnite kako se izražava, podižite i razrađujte njegov izraz, i ne ćete nikad zalutati« poručio je mladim piscima predsjednik Saveza književnika Jugoslavije Ivo Andrić. Isforsirani domobranski jezik sa političkom, mačekovsko-pavelićevskom, izdajničkom pozadinom imao je sasvim određenu tendenciju. Kad već ne postoje prirodne razlike između jezika kojim pišu hrvatski i srpski pisci (jezik dobrog srpskog mnogo je bliži jeziku dobrog hrvatskog pisca, nego jezik dobrog jeziku lošeg hrvatskog odnosno srpskog pisca), namjeravali su ih stvoriti umjetno. Dakako da su tu nakaznu mačekovsko-pavelićevsku tvorevinu prihvatili samo razna klerofašistička piskarala koji se ne mogu nazvati književnicima. Ako se u jeziku pokojeg starijeg pisca opaža ma i dalek trag mračne prošlosti u kojoj su nam čak i jezik unakažavali, toga ne ćemo naći ni kod koga značajnog pisca današnjice, a pogotovo takvog problema nema kod mladih i najmlađih.”
  • Marin Franičević, »O zadacima mladih pisaca u književnosti današnjice«, 1948.

Nenaveden izvor

• "Ako sam sam, lajat ću posve na pasji, jer čemu onda riječ i samomu sebi?" (Marin Franičević, Pet stoljeća hrvatske književnosti)
• "A svaki je zavičaj jednako nijem i jednako glasan dok ne prođe oluja. Jer se vraća samo onaj koji odlazi raspet bez oklopa i štapa preko padina i okuka i nevidljivih međaša: dokle zna i može." (Marin Franičević, Pet stoljeća hrvatske književnosti)

Drugi o njemu

• "U njegovoj su poeziji trajno prisutne rane bića i otpor egzistencijalnoj i društvenoj mutnoći, trajna povezanost s čovjekom jednako putem otočkog i opće ljudskog kretanja i posebno vjera u poeziju i u tajnovitu bit jezika što ga mori od najmlađih dana." ~ Šime Vučetić