Mehmed Džemaluddin Čaušević

Izvor: Wikicitat
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mehmed Džemaluddin ef. Čausević

Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević (Arapuša kraj Bosanske Krupe, 28. prosinca 1870. - Sarajevo, 28. ožujka 1938.), četvrti po redu reis-ul-ulema u razdoblju Kraljevine Jugoslavije, teolog, mislilac, prosvjetitelj, prevoditelj i jezikoslovac. Bio je jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih bošnjačkih osobnosti 20. stoljeća.

Naveden izvor[uredi VE]

  • »Mi, živimo sa drugim nemuslimanskim građanima u našoj domovini, s kojima smo se izrodili i s kojima ćemo živjeti i umrijeti. Zato ne treba nikada smetnuti s uma da bi svaki naš hrđav postupak prema njima mogao donijeti za sobom vrlo ružne posljedice«.
    • Čaušević u Proglasu muslimanima povodom uništavanja srpske imovine nakon ubojstva Franza Ferdinanda[1]
  • »Velika je ludost bila misliti da će drugi čekati i gledati na nas ili da će se vrijeme okrenuti prema našoj želji. Sad su i šila i igle drukčije, čekići i vignjevi su se promijenili. Škole i način školovanja se izmijenio, i ko se ne bude snalazio u ovim novotarijama on je izgubljen. Svijet se kreće naprijed, pa ako se i mi ne budemo ravnali prema duhu vremena, bit ćemo pregaženi. U prošlosti smo puno drijemali, treba već jednom toga se proći. Dok smo mi tražili pomoći od turbeta, od mrtvih ljudi, dok smo izgledali (čekali) da nam halife i hilafet očuvaju našu vjeru, drugi su se dali na izvađanje praktičnijih sredstava. Vrtili su planine, ulazili u utrobu zemlje, vadili rude, iskorišćavali šume i sticali bogatstvo. Mnogi su opet dizali i uspostavljali sve što treba za očuvanje svoje zajednice. I ovdje se ispunila ona trajna istina da «znaniji i neznaniji ne mogu biti jednaki». Mi učimo Kur’an, mi slušamo Kur’an, ali ono što Kur’an od nas traži u pogledu rada i truda, to drugi izvršavaju.«.
    • Čaušević u jednom tekstu 1934.[2]
  • »Bezvjerstvo, laž, kleveta, potvora, zavidnost, krađa, otimanje tuđeg imetka, blud, napad na tuđi obraz, napad na tuđi život, nasilničko postupanje sa ljudima kao i svi gadni poslovi smatraju se kao duševne bolesti, koje treba liječiti i otkloniti od sebe.«.
    • Čaušević u tekstu Dobra djela dobar plod[3]
  • »Ako hoćemo da budemo svijetla obraza, moramo izvršavati dužnosti, koje nam Kur'an propisuje, ko je kod ušiju gluh, kod očiju slijep, a kod usta nijem, taj je gori od životinje.«.
    • Čaušević u tekstu Dobra djela dobar plod[4]
  • »Bez lijepa ahlaka nema ni lijepa ibadeta. Čovjek lijepa ahlaka i kad razgovara, razgovara uljudno, svaki postupak mu vrijedi kao lijep primjer po kojem se treba vladati. Naprotiv, ahlaksuz, hujsuz-čovjek, sa svojim osornim i drskim vladanjem izaziva gnušanje pametnih ljudi i onda kada abdest uzima.«.
    • Čaušević u tekstu Nekoliko riječi o ibadetu i ahlaku[5]

Drugi o njemu[uredi VE]

  • Svojim vazom u Begovoj džamiji kroz dva ramazana naš je novi reis ef. pokazao da je ne samo dobar alim sa dubokom vjerskom naobrazbom, nego i čovjek duboka pogleda na svijet, suvremen i napredan. Dok su drugi vaizi običavali na ćursovima govoriti samo o ahiretu (Onom svijetu), dotle je naš novi reis ef. imajući na vidu hadisi šerif: "Nije među vama najbolji onaj koji napusti ovaj svijet porad onoga, nego je najbolji onaj koji uzme i od ovoga i od onoga (svijeta)", bodrio svijet i na rad za ovozemni život, ističući njegovu neophodnu potrebu. Na ljenčarenje je udarao kao na zlo, koje je izvor mnogim nevaljaštvima. Uviđajući prijeku potrebu obrazovanja, a videći koliko naš svijet zazire od škola, svakom prilikom je, a osobito prigodom vaza, poticao narod na to da školuje svoju mladež». ~ List Biser, 1- 15. ožujak 1914.
  • Zbog svojih stavova koje je imao o pitanju obrazovanja i nošnje žene, zatim o pitanjima kamate, šešira, upotrebe latinice i ćirilice u obrazovanju muslimana u Bosni i tadašnjoj Jugoslaviji, Čauševića možemo označiti «vjerskim modernistom». ~ Enes Karić, profesor na Fakultetu islamskih znanosti u Sarajevu
  • Situirajući misao Džemaludina Čauševića u ondašnji povijesni kontekst, ali i na vertikalu povijesti socijalne, političke, kulturne i vjerske misli u Bosni i Hercegovini, pokazuje se da je on bio jedna od najznačajnijih ličnosti tog razdoblja, a po mnogima i u ukupnoj bošnjačkoj povijesti, praveći snažne iskorake koji su od presudnog značaja za muslimansku egzistenciju tog vremena. Prije svega, on ne ostavlja nikakve nedoumice oko percepcije bošnjaštva kao integralne i neodvojive samosvijesti bosanskog naroda, koja pored svih vidljivih povijesno prisutnih veza, jezika, kulture, zajedničke povijesti, svijesti o pripadnosti bosanskome tlu i južnoslavenskom porijeklu i drugih komponenti koji čine bosanski identitet, ali i s vidnim elementima religijske različitosti. Po njemu, identitet se formira kroz povijest i nije dostatnost koja je zaokružena, već je to proces koji traje i danas i koji će trajati u budućnosti[6] ~ Nevzet Veladžić, profesor na Pravnom fakultetu u Bihaću

Izvori[uredi VE]

  1. Al-Jazeera Balkans, Mehmed Džemaludin Čaušević, 24. srpnja 1914. pristupljeno 29. studenoga 2019.
  2. [1], Svijet se kreće naprijed, ne budemo li se ravnali prema duhu vremena, bit ćemo pregaženi, 11. siječnja 2017. pristupljeno 29. studenoga 2019.
  3. AKOS, Dobra djela dobar plod, 2. kolovoza 2017. pristupljeno 29. studenoga 2019.
  4. AKOS, Dobra djela dobar plod, 2. kolovoza 2017. pristupljeno 29. studenoga 2019.
  5. AKOS, Nekoliko riječi o ibadetu i ahlaku, 2. kolovoza 2017. pristupljeno 29. studenoga 2019.
  6. Stav, Za reisa Čauševića o bošnjaštvu nije bilo neodumica, 12. ožujka 2019. pristupljeno 29. studenoga 2019.


Vanjske poveznice[uredi VE]

Logotip Wikipedije
Članak Mehmed Džemaluddin Čaušević postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.