Miroslav Krleža

Izvor: Wikicitat
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Miroslav Krleža

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893. – Zagreb, 29. prosinca 1981.) - hrvatski književnik i enciklopedist

Naveden izvor[uredi]

  • "Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.(Roman "Na rubu pameti")
  • "Dakle uvijek se iznova postavlja pitanje: govoriti istinu ili brbljati? Ili pisati kao virtuoz? Pisanje je vještina, ali može da bude i igra. Može se pisati i u hipnozi, pod tuđom sugestijom, protiv svog uvjerenja, a pišući može se i lagati. A pisati veoma često u literaturi znači prosto prepisivati. Najstupidniji način pisanja je, svakako, fraziranje. »Fraza« pretvara ljudsku riječ u ispraznost, osjećaje u kalupe, misli u glupe sheme. Ona nije ni laž, ni istina, ni iluzija. Deplasirana grimasa, kreveljenje u krivom trenutku i na krivom mjestu! Tajanstvena snaga kobne fraze o »svetim stvarima« domovine, boga, uvjerenja ili principa jedno je od najmračnijih historijskih strašila."[1]
  • "Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i defetist, u odnosu na državu i institucije, na naciju i autoritete. On je razmetni sin koji se vraća svom očinskom ognjištu samo da bi mogao od njega ponovno otići. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaćanja svijeta." (Miroslav Krleža I, Pet stoljeća hrvatske književnosti)
  • "Glupost je sama u sebe zaljubljena i njeno je samoljublje bezgranično." [2]
  • "Jedno je kozmopolitska literatura zapadnih velegradova, a drugo politička stvarnost porobljenog naroda kojem pripadaš. Nije isto pisati liriku kao kolonijalno fijakersko kljuse koje sa svojim narodom tegli tuđe fijakere: „La marquise sorti a cinq heueres“ ili se vozikati u kočiji kao prava autentična markiza." (Miroslav Krleža I, Pet stoljeća hrvatske književnosti)
  • "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti, kak bi bilo da ne bi nekak bilo, ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo. Ar je navek bilo da je nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak vre bude, kak biti bude bilo da bi biti bilo." (Balade Petrice Kerempuha, Khevenhiller)
  • "U ime deklasiranog i proletizitanog hrvatskog naroda nije osim Silvija Kranjčevića progovorio ni jedan pjesnik, a i danas (1926.) kada bi se netko primio da postane advokatom nepismene raje, pribili bi ga na sramotan stup, žigosali kao odroda i proglasili odmetnikom od Hrvatstva, samo zato jer se čovjek odlučio da progovori u ime pravih i nemaskiranih hrvatskih narodnih interesa." (Hrvatska književna laž)
  • "U sredini dakle gdje se Quiquerezove vinjete o Kralju Tomislavu na dvostrukosladnom pivu Zagrebačke dioničke pivovare smatraju nacionalnom manifestacijom, ja sam pišući o našim narodnim motivima kraljevskog sajma, rata, kasarne i ratovanja, proglašen narodnorazornim, anacionalnim elementom." (Osijek 1928,. prije premijere Gospode Glembajevih)
  • "Vrijeme je da se zamislite što znači kad jedan živ čovjek smatra prirodnim da ga njegovi suvremenici dignu do polubožanstva, i što znači kad se je netko pretvorio u tajanstven pojam iza zavjese, a pred zavjesom kleči puk i moli litanije. Milosnici vaši, korisnici vaši, udvornice i laskavci, dvorjanici, dostojanstveni pripuzi, dvorske budale, plaćenici, podmićena pera, akademici, kardinali, sav onaj šareni narod papiga i opica, svi oni kleče pred vašim spomenikom, a ja vam kažem da u ovoj nesretnoj blitvanskoj zemlji neće biti tako dugo pravde dok se vaša glava ne nađe na konopcu ili na krvničkom panju." (Banket u Blitvi)
  • "Za sretnu pjesničku formulu, koja se kao inspiracija podudara s osnovnim motivom što ga je čovjek naumio izraziti, potrebno je veoma često da se „x“ dojmova slije u neznatnu, na prvi pogled nevažnu, sitnu školjčicu jedne jedine rečenice, a često i samo jedne jedine riječi. U takvoj riječi čuva se nepregledna množina pamćenja, kao što i u vinskoj kaplji blista ogromna količina svemira, neba, sunca, čokota, zemlje, vinograda, pjesama pod zvijezdama, ljudskog znoja i patnje, a sve je samo jedna blistava prozirna vinska kapljica koju sigurno nitko nije izmislio napamet." (Miroslav Krleža I, Pet stoljeća hrvatske književnosti)

Nenaveden izvor[uredi]

  • "Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje."
  • "Bog je čudesna i strašna riječ, nastala od strave prema smrću."
  • "Borba za slobodu čovjeka i nije drugo nego borba za oslobođenje od predrasuda."
  • "Čovjek je tako izmislio Boga, a sada kleći pred njim stoljećima. Čovjek je isčeprkao iz blata zlato, a sada ta bespredmetna kovina vlada njegovim nazorima i uvjerenjima. Čovjek je izmislio strojeve, a danas strojevi vladaju čovjekom, umjesto da je obratno."
  • "Muzika je lirska paučina između srca i duše."
  • "Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno... "
  • "Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvornim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu."
  • "Nikad još nisu knjige gorjele, a da ljudske kosti nisu pucale."
  • "Riječi ... spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepremostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."

Citati o osobi[uredi]

  • "Pred golemim, u punom značenju riječi monumetalnim djelom književnika Miroslava Krleže zastaje čovjek obuzet dojmom putnika koji je, došavši u dodir s nepreglednim dimenzijama, zadivljen, osjetio pravo značenje riječi: veličina."
— Ivo Frangeš
  • "Sjećam se da sam ga jednom zgodom, pročitavši negdje citat iz Krležina djela, pitao zna li iz kojeg je djela taj citat. On mi je odgovorio da nema pojma. U čudu sam ga gledao, ali tek poslije sam shvatio da se čovjek koji je napisao toliko djela, ne može sjećati svakog detalja."
Miroslav Tuđman[3]

Izvori[uredi]

  1. Predrag Matvejević, Razgovori s Krležom, Prometej, Zagreb, 2001., ISBN 953-6460-27-0, str. 34., odnosno Razgovori s Miroslavom Krležom, Naprijed, Zagreb, 1969., str. 31. Djelomično citirano prema: Tito Bilopavlović, »Govoriti istinu: uz desetogodišnjicu smrti Miroslava Krleže«, »Modra lasta« – revija za pouku, zabavu i samostalan stvaralački rad učenika osnovne škole, IP »Školska knjiga«, Zagreb, 15. 12. 1991., br. 8, god. XXXVIII, str. 20.
  2. Politikin Zabavnik, 21. svibnja 2010., broj 3041, strana 67.
  3. Petar Grubišić: Miroslav Tuđman: Odrastao sam u kući u kojoj se nisu pričali vicevi. Večernji list, 19. rujna 2009. Pristupljeno 29. lipnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Wikipedije
Članak Miroslav Krleža postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.