Zvonimir Milčec

Izvor: Wikicitat

Zvonimir Milčec (1938. – 2014.), hrvatski književnik i novinar. Svoj cjelokupni opus posvetio je Zagrebu i Zagrepčanima, pišući u tradiciji Šenoe, Matoša i Majera te se u tomu smislu i naziva "zagrebačkim piscem".

O Zagrebu[uredi]

  • "A kud svi, tud, eto, i ja, premda sam rođen i odrastao pokraj Maksimira i u Maksimiru, pa u nj, otkad pamtim, ulazim sa svoje strane. A moja strana je sve prije nego služben ulaz... I teško da bih uopće mogao biti objektivan vodič po Maksimiru, jer sam odveć uspomena posijao ispod njegovih krošanja i na njegovim stazama (četiri staze na Bukovac vode, / ne znam kojom ću poć / kojom god pođem na Bukovac dođem), sve me tu na nešto i nekoga podsjeća..." ~ Pješak u Zagrebu (1988.)
  • "Broj njegove nadmorske visine od 1035 metara urezan nam je u pamćenje kao broj vlastitih godina ili broj cipela. A kak nam je Sljeme bil i prvi izlet u životu, mislili smo da je izlet i Sljeme jedno te isto! Izletu bismo samo dodavali poneki sljemenski lokalitet. Isprva bi to bio Tunel ili Žičara, pa onda Tomislavac, Runolist, Puntijarka, Hunjka, Piramida ili Činovnička livada..."
  • "Gornji Bukovac počinje šumom. Gornji Bukovac počinje, dakle, Šimunskom, a visoko na sjeveru završava Bukovačkom cestom, gdje se ove dvije ceste srašćuju u gigantske ruke, koje se sa sjevera prema jugu krile i šire, ne bi li prijateljski zagrlile park Maksimir. U tom zagrljaju, u tom trokutu između Bokvačke i Gornjeg Bukovca, sve je ono što zajednički zovemo Bukovac." ~ Pješak u Zagrebu (1988.)
  • "Kao reporter gradske rubrike, te pedeset i osme toliko sam bio napaljen na grad, da sam odjednom htio usrknuti svu njegovu fenomenologiju i faktografiju, upoznati ga iz svih uglova i razdoblja, danju i noću. I o svemu tome pisati." ~ Moj zagrebački rukopis
  • "Mando, dušo zagrabi! I tako nastane ime Zagreb, a uz ime legenda nam do današnjih dana ostavi ime Manda ili Manduša, koje nije samo izravna veza sa središnjim zagrebačkim izvorom, zdencem i temeljcem Zagreba - Manduševcem, nego i nepresušni izvor asocijacija nadaleko poznate ženstvenosti, šarma, elegancije i ljepote aktualnih bivših i nadolazećih pokoljenja zagrebačkih cura i žena... Od Zagreba su ljepše samo Zagrepčanke."
  • "Na Mirogoj (mirni gaj) često dolazim, jer računam: bolje da odem, nego da me odnesu!" ~ Zagreb je Zagreb
  • "Na Trgu susrećemo svojeg omiljenog pjevača, svojeg zubara, tu je i pjesnik čije pjesme smo voljeli: u susret mi dolaze jedan modni kreator i jedan ministar, prepoznajem stjuardesu s poslovnog vlaka, gospodin akademik je bez kišobrana, poznati košarkaš je toliko visok da ga svi smjesta uočavaju..."
  • "Najradije bih zakupio posebni štand na Dolcu - štand za opisivanje i dovikivao se s ostalim prodavačima, nudeći svoje usluge. Navali narode! Opisujem sve, i vas i vaše prijatelje i neprijatelje, opisujem sve što ste doživjeli ili htjeli doživjeti. Učinit ću to rado, bez naplate!" ~ ZGode
  • "Niti jedna četvrt ne može se mjeriti s Maksimirom koji ima Bad Blue Boyse, majmune i bajadere."
  • "Od svih zagrebačkih trgova, samo je jedan – Trg! Samo Jelačićevu trgu ne treba pridjev ni ime, unatoč slavnom povijesnom imenu. Samo se taj naš glavni i središnji trg piše velikim slovom."
  • "Pozornica društvenog ljetnog života Zagreba. Politika, šport, moda, estrada, običaji, zabava, razbibirga." (O Savi)
  • "Rodni grad je mnoštvo šarenih razglednica, a razglednica je, dakle, mali format velike ljubavi prema gradu."
  • "Rodnim gradom, htjeli ili ne, pješačimo cijeli život. Dok god možemo i mislimo. Pješačimo i dok smo odsutni, na nekoj drugoj strani, daleko od grada, pješačimo u mislima, u snovima. Uvijek. Neke gradske rute, istina, bolje poznajemo, neke su nam toliko bliske da su nam, korak po korak, utisnute u vlastiti krvotok." ~ Pješak u Zagrebu (1988.)
  • "Savjetuju me da se maknem iz Zagreba. Povremeno iz Zagreba i odem, ali istog trena poželim da mu se što prije vratim. A kad se vraćam, kod Jankomirskog mosta ili kod Sesveta odahnem. Znam: još malo pa sam doma!"
  • "Stvarnost novog dana u ovom starovjekom gradu počinje tek s prvim šljukom jutarnje kave. Dobro jutro, Zagrebe!" ~ Zagreb je inače lijep (2001.)
  • "Sve nas koji smo rođeni ispod Sljemena i rasli sa svojom gorom onaj nagrbljeni obris iznad grada cijeli život ispraća i dočekuje..."
  • "Taj Maksimir, pomislio je Giza, uvijek je pun tajni. Špsvud unaokolo tajne: u grmu, na grani, u duplji, iza debla, iza brežuljaka, u jarku, u vodi, u zraku, na stazi, u gnijezdu, u rupi, na klupi..." ~ Zvižduk s Bukovca
  • "U Ilici je cijeli Zagreb. Ilica je adresa u najstrožem središtu i najdaljoj periferiji. Ilica je zagrebačka Peta avenija, Oxford Street, La Fayett ili Mariashilferstrasse."
  • "Volim i ponosim se što živim u metropoli, unatoč svemu. To je svakodnevna poštapalica Zagrepčana i stanovnika metropole. Kad se pritom naglašava ovo unatoč svemu, onda za to zasigurno ima debelog razloga i rečenični niz ispod toga mogao bi biti kilometarski..."
  • "Volim putovati. Na svakom mom izletu ili malo ozbiljnijem putovanju zapitao sam se uvijek isto: 'A kaj se sad događa u Zagrebu?'"
  • "Zagreb se budi u Sesvetama. Novi dan svoju ranoranilačku svjetlosnu rutu ponavlja svakog jutra istim onim smjerom kojim su u Zagreb nekoć stizali pospani putnici na diližansama, donoseći nam novotarije i utjecaje europskog duha i europske krčme, kad su se u grad ušuljavali razni uljezi i predstavnici krvavih režima koji su svojim jarmom pritezali Zagreb i Hrvatsku."
  • "Za Zagrepčanina - podjednako onog iz Zapruđa kao i onog iz Gračana, Šestina i Botinca, iz Remeta i Remetinca, iz Sesveta i sa sv. Duha, s Pantovčaka i Kozari Boka, iz Vlaške i Praške - Trg je svečan nedjeljni objed, bijela uškrobljena košulja, emisija po željama. Trg i Špica su nam i dvorana za sastanke i stadion, i križni put i oba ekrana: veliki i mali zajedno." ~ Zagreb je Zagreb (1981.)

Navedeni izvor[uredi]

  • "A kad o Filipovu pitanju bolje razmislim, čini mi se da novinari nisu ono što se, s obzirom na prirodu posla očekuje, osobito razgovorljivi. Teško je, istina, uopćavati i za cijelu jednu profesiju izričito ustvrditi ovo ili ono, ali neću mnogo pogriješiti izvedem li ovo pravilo: što bolji novinski pisac, to šutljiviji, plahiji, pa čak i sramežljiviji u privatnom životu." ~ Priča o novinama
  • "Ako je knjiga ženskog roda, a je, onda smo mi muški knjiški moljci, koji se rado zavlačimo među njezine listove." ~ Fakat Zagreb (2004.)
  • "Gradove je potrebno s vremena na vrijeme posjesti na stolicu, osvijetliti ih i fotografirati: kad mijenjaju osobnu kartu moraju za tu priliku imati odgovarajuću sliku." ~ Zadnja pošta Zagreb (1973.)
  • "Kafić je - da se poslužim književnom terminologijom - short story, a kavana je roman, drama, knjiga putopisa ili ispovjedna proza." ~ Zgode (1985.)
  • "Kavana je gradska institucija, sve ili ništa. Tako sam vam, valjda, i ja - sve ili ništa, premda sam sam sebi, kad bolje razmislim, sve sličniji ovom drugom! I ne samo sebi, nego i druge, najblaže rečeno, dovodim u nedoumicu, tako da me neki u kavani ili na kavanskoj terasi, dok zurim u novine na bambusovom stalku i glumim da baš napeto čitam, oslovljavaju i pardoniraju. Dolaze mi tako tzv. poluznanci i izravno me pitaju da kaj sam sad ja - novinar ili, s oproštenjem, birtaš?" ~ Čovjek od novina (1997.)
  • "Špica je pilula, vitaminska injekcija, ekstrakt, kvasac. Na tom malom prostoru (navodno je u smjeru istok-zapad Trg dugačak 197 koraka!) događale su se i događaju se sve velike stvari. Na to nas podsjećaju fasade, prozori, izlozi, natpisi, kavane, pa čak i javni zahod. O pločniku da i ne govorim! Kao da su sve tajne, cijela naša podsvijest i sadašnjost, vrijeme i prostor, ljudi i događaji ugaženi u asfalt pod našim nogama. Može biti da baš zbog toga s koliko strasti svakodnevno i gazimo svojim stalnim rutama, tražeći - što? Odgovore, objašnjenja, obećanja, snove, iluzije? Ili, možda, tražimo sami sebe?..." ~ Zagreb je Zagreb (1981.)

Nenavedeni izvor[uredi]

  • "Doručak, zajutrak, fruštik, breakfast, danas više i nije da ga se pojede: to je obrok sjećanja na stara, bolja i smirenija jutra od ovog današnjeg živčanog, punog šljama i žurbe. Danas nam se toliko žuri da žurimo zaboraviti kako je doručak potrebniji čak i od jela! Doručak ti dođe kao predvorje u kinu ili predsoblje u stanu: prvo viđenje, prvi dodir, prvi dojam. Poput poljupca u ljubavnom činu. Doručak je samo tihi, sramežljivi nagovještaj jela, dakle, više od jela. To je trenutak međusobnog zbližavanja, nova prilika za povjeravanje i obnavljanje međusobnih odnosa, za stolom. Doručak je, na kraju krajeva, i zdravlje. Plinska maska, filter protiv onih kontigenata cigareta i cisterni crne kave, kojima novi dan dočekuje stare gastritise..."
  • "Kavana je kulturna institucija i svakodnevni ritualni obrok i obred urbane sredine, onda nije ni čudo da kavane imaju posebno mjesto u kolektivnoj svijesti i memoriji. Osjetljivi smo na sve što se događa (ili se događalo) u njima, ali i oko njih."
  • "Koliko je sati? Koliko je jučer bilo u ovo doba! Nađimo se pod vurom ako ni zbog čega drugog, a, ono da barem poravnamo naše satove, da provjerimo točno vrijeme! Jer kao što znate, točno vrijeme u Zagrebu jedino je ono što ga pokazuju stari drhtavi cajgeri našeg djetinjstva i mladosti. Sve one 'Omege', 'Zeniti', 'Marvinke' i 'Darvilke', svi datumari automatici, poluautomatici, i elektronici, cijela ona skupocjena mašinerija što smo je u međuvremenu zakopčali oko ruke, ni izdaleka nije pouzdana kao golubljim kenjcima nakićen gradski sat. A kad stane, kao da se u nama samima nešto zaustavilo. Svaki njegov zastoj zaustavit će nam dah: hoćemo li stići, nismo li već zakasnili? Spremni smo mu oprostiti pokoju sekundu, minutu, pa i cijeli sat ako je potrebno, jer nam je savršeno jasno da će nam tako na kraju vrlo precizno pokazati koliko je vremena zapravo prošlo, koliko smo u međuvremenu ostarjeli..."
  • "Ne zanima me nešto što ne postoji. Volim podsjetiti čitatelje kako su živjeli naši stari, ali samo kako bismo zaključili jesmo li danas bolji ili lošiji. Nikad nisam napisao da je nekad bilo bolje nego danas jer se držim izreke Egona Kischa - 'Najintrigantnije je vrijeme u kojem živimo'."
  • "O alkoholu, s oproštenjem, znam sve. I u praktičnom i u teoretskom smislu! O alkoholu sam čak i knjigu napisal. Piti ili ne piti?"
  • "Puni se triput. Prvi put je pehaš nježno, kao da joj je zbilja prvi put. Onda malko čvršće, kao da ti je žena. A treći put raspašoj kao ljubavnicu! To su me naučili stari lulaši. Inače, nisam neki školovani lulaš..." (O lulama)
  • "Svaki izgubljeni ili napušteni pas, ili mačak/mačkica, sudbina je i priča za sebe, koju svatko od nas doživljava na svoj način no malo tko može ostati ravnodušan. Nisam za neko fetišiziranje, lickanje i lakiranje, pa su mi tako i strana razna natjecateljska nadmetanja i kućni ljubimci kao ulickani izložbeni eksponati. Budući da cijeli život živim s raznim životinjama na dvorištu, vjerujem da o tome mogu javno izreći svoje mišljenje."
  • "Špica je za pravog i uvjerenog špicaroša vjera, svetište u kojem se svakog dana redovito moli. Svi oni kupuju novine, piju kavu, pričaju viceve, slušaju i prisluškuju, a svatko uzima i daje samo ono što mu odgovara i do čega mi je stalo. Špica je najveća i najstarija burza indormacija na kojoj se jedni smiju, drugi mršte, jedni očajavaju, drugi likuju. Ali svi idu dalje..."
  • "U novinarstvu, posebno u novinskoj reportaži, nema veliko i malo, nego samo otkriveno i neotkriveno."

Vanjske poveznice[uredi]