Arsen Dedić

Izvor: Wikicitat
Arsen Dedić u Ljubljani, 2006.

Arsen Dedić (1938.-2015.), hrvatski pjesnik, kantautor, skladatelj, prevoditelj.

Naveden izvor[uredi]

  • Kad čovjeku spomeneš strah, on umre od straha. Najstrašnije je to što onda ljudi sami razvijaju strah. Razvijaju ga sa strašću.[1]
    • 1997., album Ministarstvo straha
  • Sve je naručeno; treba nešto jesti. Kako li je tužna povijest umjetnosti![2]
    • Kad kralju ne sviđa se gluma, predstava, 1998.

O sebi[uredi]

  • Kad moram izgovoriti neki tekst ili otpjevati neku melodiju, kad moram reći neku istinu, ja se moram koncentrirati. Ne mogu za to vrijeme zvjerati po publici, gledajući u nekog do koga moje riječi ne dopiru.[3]
    • Siječanj 1968., razgovor za Plavi vjesnik
  • To otrov, to neki kažu da mi nije samo ime, već i zanimanje, profesija.
  • Zapravo, čovjek koji se bavi umjetnošću ili nečime čime se ja bavim, što je u blizini toga, što je valjda tu negdje, zapravo čitav život samo reproducira, hoće ponoviti čim vjernije, hoće biti čim bliži onome prvome što je stekao, što je sakupio u tim prvim godinama u zavičaju. Sve ovo nije novo iskustvo, sve to je samo reprodukcija onog početka. I taj se krug najčešće onda tako i obavi, tako i zatvori: počne se na toj točki, opiše se jedan krug i na toj točki se obično i završi.
  • Ne pjevam ja tako mnogo djeci, nego oni previše repriziraju ove dječje programe.
  • Djeci volim pjevati jer mi se čini da neke teme, koju su, na izvjesan način, prognane iz pjesama za odrasle, još se uvijek se mogu spominjati, mogu se pjevati u pjesmama za djecu - kao što su nježnost, prijateljstvo, očinstvo, ljubav, sve to ima svoje mjesto i svoju čast u pjesmama za djecu.
    • 1981., u emisiji "Sve bilo je muzika", TV Zagreb[4]

Kantautor[uredi]

  • Kantautorski je put staza usamljenika koja se ne da oponašati. Njime kročite sami, ne slijede vas ushićene mase i malo je vjerojatno da ćete na toj stazi ili, ako hoćete, stranputici, sresti glazbenike koji rade pjesme za širu potrošnju. Oni se obraćaju drugoj vrsti publike. Svatko od nas radi za one do kojih to dospijeva. Ovo što ja radim dospijeva do manjeg broja ljudi nego što dospijevaju oni što danas repaju ili rade neke druge stvari. I to je divno. Neka procvjeta tisuću cvjetova, neka svatko radi svoje, u tome je ljepota.[5]
    • (?), citirano u Jutarnjem listu, 17. kolovoza 2015.
  • Ali uvijek imam ovako jednu primisao - da je autor pjevač, kad piše pjesmu za druge, uvijek malo u položaju kao Cyrano de Bergerac, koji u sjeni jednog balkona svoje ljubavne stihove (ili druge) došaptava lijepom Christianu koji ih prenosi Roxanni.
  • Stalno mislim o izrazu koji bi bio mjerodavan za to. Kod nas bi se to moglo reći, za razliku od pjesnika koji piše pjesme za čitanje, onaj koji piše pjesme za pjevanje, to bi se moglo zvati "pjesmar".
    • 1981., u emisiji "Sve bilo je muzika", TV Zagreb[4]

Rad[uredi]

  • Netko se sklanja u politiku, netko u alkohol, netko u erotiku, ja sam se najviše u životu, uz ove druge nedostatke, sklanjao u rad.[6]
    • 12. travnja 2015., Novi list
  • Svojom enormnom radišnošću štitim svoju lijenost. U biti sam lijen. Meni se ostvario moj dječački san da budem penzioner, ha, ha... Zezam se, ali nisam daleko.[7]
    • 3. kolovoza 2008., Slobodna Dalmacija

Domovinski rat[uredi]

  • Znate kako koriste onaj pojam „branitelj“; svatko je bio branitelj na svoj način. Ja sam kao prvo bio rukopisni branitelj. Pisao sam pjesme "Između nas rat je stao", "Majka hrabrost" i slično. Moja mater je cijelo vrijeme bila u Šibeniku po kojem su padale bombe. Njoj je dvorište bilo puno onih zvončića ili kako se to već zove. Pitao sam je - majko šta si napravila s time, a ona mi je rekla – skupila u traveršu i bacila u kanal.[8]
  • Ja sam išao na sve strane, pisao, pjevao... Nisam nosio pušku i išao u prve redove, u konačnici ja sam bio čovjek koji je išao prema šezdesetim godinama. Svatko je na svoj način pridonosio.[8]
    • 19. siječnja 2015., intervju portalu lupiga.com
  • Narod kaže da rat nikome nije brat, nikome ne čini dobro. Međutim, svaki rat, pa i ovaj zadnji, pokazao je da uvijek ima onih kojima rat ipak može biti brat, jer su iz toga rata izvukli neizmjerno puno za sebe. Rat sve pokaže: da su dobri postali bolji, a zli još gori. Jedni su se “snašli” pa su od rata-nebrata dobili sve što u miru nikad ne bi, a oni drugi koji se nisu “snašli” ostali su bez svega.[9]
    • 17.8.2002., Slobodna Dalmacija
  • Iako mi je mrsko podsjećanje na povremena nečasna podmetanja oko očevih srpskih korijena, moram naglasiti kako smo Gabi i ja opsluživali sve što je domovina tražila od nas i pružali smo ono što smo mogli i znali. Rat je, nadajmo se, otišao kraju, u krasni kurac, i sada ćemo moći ponovno normalno živjeti.[10]
    • kolovoz 2001.

O Arsenu[uredi]

  • ...a onda se pojavio obasjan vatrometnom kišom čudestveni duo Gabi - Arsen...
  • Miljenik muza.
  • Arsen nikad nije ni blizu prodavao onoliko ploča koliko sam ja to činio. Ali, on to i nije htio. Ja sam radio za narod, on za probranu publiku, za svoju, kako je to znao reći, sektu. Pa, ako se onda govori o sekti, želim da svi znaju da sam i ja uvijek bio i ostao član te Arsenove sekte. S ponosom vam to govorim.[12]
  • Čak je i engleski nogometni klub Arsenal dobio ime po Arsenu.
  • Arsen Dedić je hrvatsko nacionalno blago.
  • [Arsen i Gabi Novak] - moj najdraži zagrebački par.[13]
  • Pisao je stihove koje mnogi od nas znaju napamet, pisao je glazbu koja je nadživjela filmove za koje je stvarana. Unio je svoj umjetnički genij u sve što je radio.[14]

Izvori[uredi]

  1. Stjepan Vrečko - Jedan, jedini, vanserijski i neponovljivi…, muzika.hr, 16.1.2006.
  2. 8. MARULIĆEVI DANI
  3. Memoari Arsena Dedića (prvi dio): Mojih deset godina na sceni!, Plavi vjesnik, siječanj 1968. (preuzeto 8. srpnja 2013.)
  4. 4,0 4,1 "Sve bilo je muzika", ur. Mario Bogliuni i Vinko Grgin, voditeljica Sandra Lagerholz, TV Zagreb, 1981.
  5. Starčević-Novak, Lada: "'Žene su mi oduvijek bila najveća inspiracija' Arsenov put od šibenskog Varoša do grandioznih svjetskih pozornica", Jutarnji list, 17.08.2015.
  6. Zoran Angeleski: "Arsen Dedić - Strah je postao naše redovito stanje", Novi list, 12. travnja 2015
  7. "Arsen Dedić: Nemojte mi buku prodavati kao energiju", Slobodna Dalmacija, 3. kolovoza 2008.
  8. 8,0 8,1 Ivor Fuka i Ivan Kegelj: Razgovor s Arsenom Dedićem: Pomalo privodim svoju priču kraju!, lupiga.com, objavljeno 19.01.2015.
  9. Ksenija Erceg: "Bjegunac lakih nota", Slobodna Dalmacija, 17.8.2002.
  10. "Arsen Dedic: Beogradjanke me nisu zaboravile", Balkanmedia.com - August 2001.
  11. Željko Ivanjek: "Arsen Dedić: 'Krleža je volio moju Gabi'", Jutarnji list, Objavljeno: 30.09.2006
  12. "Mišo Kovač tuguje za Arsenom: Ja sam radio za narod, on za probranu publiku", Jutarnji list/sibenik.in, 18. kolovoza 2015.
  13. "Nenad Polimac piše o jedinoj tajni Arsena Dedića - Jednom je rekao: 'Ja se smrti ne bojim'", 19. kolovoza 2015.
  14. "Predsjednik Vlade Zoran Milanović uputio brzojav sućuti obitelji Arsena Dedića", Vlada RH, Objavljeno: 18.08.2015.