Dobriša Cesarić

Dobriša Cesarić (Požega, 1902. – Zagreb, 1980.) bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Navedeni izvor

Cesarićevi citati

• Svjetla općenito jako djeluju na mene. Paljenje prvih svjetiljaka u gradu za mene je uvijek svečan trenutak. Veoma volim gledati ne samo rasvijetljene brodove, nego i rasvijetljen tramvaj, kada primjerice prolazi u suton između redova stabala na Medveščaku. Privlačnost koju za mene imaju svjetla obično je izražena u mojim lirskim motivima, pa čak i u naslovima mojih knjiga: Spasena svjetla i Osvijetljeni put.
  • Kako su stvarali književnici (1956.)
• Znate, često mi se događa da sam ponekom riječi u već dovršenoj pjesmi nezadovoljan. Takvo mjesto obično ostavljam prazno, ili stavljam na nj samo približno dobru riječ s namjerom da ju kasnije zamijenim zaista dobrom, takvom koja će me potpuno zadovoljiti. I Paul Cezanne radeći na svojim slikama ostavljao je neka mjesta prazna i dulje vremena, dok ne bi za njih našao sasvim adekvatne boje. I ja sam ponekad čak i godinama tragao za jednom jedinom riječi!
• Vrlo volim sažetost izraza koja nužno dovodi do kratkoće... Nastojim da iz izraza uklonim sve dekorativno i da ga ogolim do bitnosti, a to ga redovito čini jednostavnim. Dekorativnost u izrazu samo smeta, nije nimalo funkcionalna, pa je već time u potpunoj suprotnosti s istinskim duhom našeg vremena. Mislim da je naš jezik naročito podesan za jezgrovito izražavanje... Vrlo volim muzikalnost stiha, ali je muzikalan i naš hrvatski jezik. Matoš je rekao da piše ušima i za (dobre) uši, i ja se s tim načelom potpuno slažem. Samo treba reći i to da muzikalnost ne smije biti na štetu ekspresivnosti... Da, a vi me pitate i o takozvanoj poanti... Pjesma obično ima nekoliko riječi koje u njoj emotivno najjače djeluju. Ali one ne trebaju biti na kraju pjesme, pa ni strofe, čak je često bolje da ondje ne budu. Ja takve riječi i ne bih nazvao poantom. U svom ličnom jeziku ja ih nazivam lirskim udarcem.

Citati iz Cesarićevih pjesama

• Alkohol ubija... Znamo, o znamo, znamo da alkohol škodi, no rakije, rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi. (Vagonaši)
• Gle malu voćku poslije kiše: puna je kapi, pa ih njiše. I bliješti, suncem obasjana, čudesna raskoš njenih grana. (Voćka poslije kiše)
• I kada sniježi, a spušta se tama, u pahuljama tišina je sama. (Tiho, o tiho govori mi jesen)
• I lije na uglu petrolejska lampa svjetlost crvenkastožutu na debelo blato kraj staroga plota i dvije, tri cigle na putu. (Balada iz predgrađa)
• Još bi nam mogla desiti se ljubav, desiti – velim, ali ja ne znam da li da je želim ili ne želim. (Povratak)
• Moj prijatelju, mene više nema, al nisam samo zemlja, samo trava, jer knjiga ta, što držiš je u ruci, samo je dio mene koji spava. (Pjesma mrtvog pjesnika)
• Neko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi. (Skrivena bol)
• Od naše ljubavi i sreće, gle zvijezde su večeras veće. (Ljubav)
• Samo sam srce, samo toplo srce, i sve je sreća što mi oči vide, a ti trenuci – to su slavoluci kroz koje ljubav u trijumfu ide! (Ljubavno predvečerje)
• Sve nas ulice vrijeđaju uvijek istim licima, a naše duše žeđaju za beskrajnim vidicima. (Prazan život)
• Teče i teče, teče jedan slap; što u njemu znači moja mala kap? (Slap)
• U ljubavi bih s tobom, draga, nestati htio ja bez traga. (Ljubav)

Citati o osobi

Marin Franičević izjednačio je pjesnika i njegovu poeziju:

• Cesarić i njegova lirika su jedno. Kao što je jedno njegova dubina i jednostavnost, polifoničnost i usklađenost njegove pjesme. Njegov poetski izraz počiva na izvanrednom jedinstvu slike i zvuka riječi i simbolike stvari.

Jure Kaštelan ovako je opisao Cesarićevu poeziju:

• Cesarić (iako je napisao nekoliko pjesama u slobodnom stihu) — doveo je do savršenstva vezani stih. On je pjesnik zatvorene forme. Bilo bi krivo misliti da je on u tome kretao putem Matoša ili Vidrića ili da je samo usavršio i doveo do kraja ono što su oni inicirali. Ako izravnije pogledamo Cesarićev stih, vidjet ćemo i u formalnoj strukturi sasvim nove oznake ritma, s posebnim cezurama i melodikom, otkrit ćemo individualni jezik, posebno metaforu i kompoziciju ideje. On je depoetizirao stih od lažnih dekora i u našoj lirici sigurno ga najpotpunije približio govornom izrazu.

Jozo Puljizović iznio je svoje mišljenje o Cesariću:

• Bio je čovjek koji se trajno mučio sa samim sobom. I što je muka bila veća, to je njegova šutnja bila upornija. Nije on bio običan čovjek. I kada bi ga poklopila takva duga i duboka šutnja, gubio bi obzir prema sugovorniku i povlačio bi se potpuno u se. A kada bi se vratio u ovaj prostor, u svijet u kojem smo bili to što jesmo ili što smo zamišljali da jesmo, osmjehnuo bi se svojim duboko usječenim očima i kao da se ispričava što je moreplovio svojim morima.

Vanjske poveznice

• Citati - izrekeicitati.com
• Citati - goodreads.com