Dvije kule

Izvor: Wikicitat
Jump to navigation Jump to search

Dvije kule je drugi od tri sveska epskog romana Gospodar prstenova engleskog autora J. R. R. Tolkiena.

Pri citiranju je korišteno sljedeće izdanje: Tolkien, J. R. R. Gospodar prstenova : Dio 2: Dvije kule. Zagreb : Algoritam, 2005. Prijevod: Zlatko Crnković. Prepjev stihova: Neven Antičević. ISBN 953-220-280-3.

Knjiga treća[uredi]

Rohanski jahači[uredi]

  • "Jer oni što dolaze poslije nas napravit će od našeg doba legende, a ne mi. Zelena zemlja, kažete? To je pravi predmet legende iako hodate po njoj upol bijela dana!"
    • Aragorn Éomeru. Str. 36.
  • "′Kako čovjek može prosuditi što mu je činiti u ovakvim vremenima?′
    ′Onako kako je oduvijek prosuđivao′, odgovori mu Aragorn. ′Dobro i zlo nisu se promijenili od lanjske godine, niti su pak jedno za vilenjake i patuljke, a nešto drugo za ljude. na čovjeku je da ih luči, u Zlatnoj šumi kao i u svom domu.′"
    • Éomer i Aragorn. Str. 40.-41.
  • "′Gandalfova odluka nije se temeljila na predviđanju sigurnosti, ni za sebe ni za druge′, reče Aragorn. ′Ima stvari koje je bolje započeti nego odustati od njih, iako mogu loše završiti.′"
    • Str. 44.

Drvobradaš[uredi]

  • "Samo nemoj nagliti, to vam je moje geslo."
    • Drvobradaš. Str. 71.
  • "O bićima živim nauk kad slijedi,
    Ti slobodna četiri roda navedi:
    Vilin-djecu što uvijek su prva,
    Patuljke zatim iz kamenih dvora,
    I Ente iz zemlje stare ko gora,
    I ljude smrtne, vladare konja.
    "
    • Drvobradaš. Str. 72.
  • "Hum, hmm! Ma hajde bježi! Samo nemoj nagliti! Vi sami sebe zovete hobitima? ali to ne bi trebalo da svakome govorite. Još ćete odati i svoja prava imena, ako ne budete pazili."
    • Drvobradaš. Str. 73.
  • "Moje vam ime neprestano raste, a ja već dugo, dugo živim, pa vam je moje ime već kao neka priča. Prava imena kazuju vam priču o stvarima na koje se odnose."
    • Drvobradaš. Str. 73.
  • "Mnoga su od tih stabala bili moji prijatelji, stvorenja koja sam poznavao od jezgre do žira; mnoga su imala svoj glas koji je sad zauvijek umuknuo. A tamo gdje su nekad stajali raspjevani gajevi, sad je pustoš puna panjeva i kupina. Bio sam nemaran. Ispustio sam uzde iz ruku. Ali tome treba stati na kraj!"
    • Drvobradaš. Str. 83.

Bijeli jahač[uredi]

  • "′Da, sad sam bijel′, potvrdi Gandalf. ′Gotovo bi se moglo reći da sam zbilja Saruman, Saruman kakav bi trebao biti.′"
    • Str. 107.
  • "Razgovaram [...] naglas sa samim sobom. To ti je navada starih ljudi: odabiru najpametnijega među sobom da mu se obrate; zamaraju ih duga objašnjenja koja treba navoditi mladima."
    • Gandalf. Str. 108.
  • "Zapravo je u veliku strahu jer ne zna kakav bi se moćnik mogao iznenada pojaviti noseći Prsten i stupajući u rat s njim ne bi li ga svrgnuo i zauzeo njegovo mjesto. Njemu i ne pada na pamet da bismo mi htjeli njega svrgnuti ali da nikog nemamo tko bi ga zamijenio, on ni u svojim najmračnijim snovima nije pomislio da bismo mi htjeli uništiti sam Prsten."
    • Gandalf o Sauronu. Str. 108.-109.
  • "Gospodar tame ima svoju Devetoricu. Mi imamo jednog: Bijelog jahača. On je prošao kroz vatru i ponor i svi ga se boje. Idemo s njim kamo god nas poveo."
    • Aragorn. Str. 114.
  • "Oborio sam neprijatelja pa se survao s visine i smrvio bok planini na mjestu gdje je tresnuo. On je mene okružila velika tmina pa sam zabrazdio izvan misli i vremena i potucao se po dalekim putovima, o kojima vam radije ne bih pričao. Gol sam se vratio; nakratko, dok ne obavim svoju zadaću. I gol sam ležao na gorskom vrhu."
    • Gandalf. Str. 115.

Kralj od zlatnih dvora[uredi]

  • "Gdje li su konj i jahač? Gdje li je rog što gromko zbori?
    Gdje li su šljem i okop, a gdje se plamena kosa vijori?
    Gdje li su prsti sa harfinih žica, gdje li još kamin gori?
    Gdje li su ljeta i obilne žetve i vsok kukuruz što ljeti zori?
    Nema ih više ko ni planinske kiše, nit vjetra u lanjskome sijenu.
    Nema tih dana sa zapadnih strana, zašli su za brijeg u sjenu,
    Može li itko još skupiti dim davno spaljenih stabala,
    Il protekle godine dozvati natrag da vrate se s dalekih žala?
    "
    • Aragorn. Str. 122.
  • "Svi smo mi ovdje prijatelji. Ili bi trebalo da budemo, jer ako se posvađamo, jedina će nam nagrada biti smijeh u Mordoru."
    • Gandalf. Str. 126.

Put do Isengarda[uredi]

  • "Svašta sam ja doživio u svom vijeku. Dugo smo čuvali stoku i obrađivali polja, gradili kuće, izrađivali alat ili odlazili na konjima u pomoć u ratovima što ih je vodio Minas Tirith. I to smo sve zvali ljudskim životom, svakidašnjicom. Nismo mnogo marili za ono što se zbiva izvan granica naše zemlje. U našim pjesmama govori se o svemu tome, samo što ih mi zaboravljamo, prenosimo ih tek djeci, kao kakav nevažan običaj. A sad su te pjesme došle među nas iz nekih nepoznatih mjesta i hode pred našim očima."
    • Théoden. Str. 172.
  • "′To je dakle kralj Rohana!′ poluglasno će Pippin. ′Zgodan čičica. Vrlo pristojan.′"
    • Str. 182.

Sarumanov glas[uredi]

  • "Gost koji je jednom pobjegao s krova ove kule dobro će porazmisliti prije nego što se jednom vrati na ova vrata."
    • Gandalf Sarumanu. Str. 210.
  • "Često mržnja najviše naudi sama sebi!"
    • Gandalf o Sarumanu. Str. 213.

Palantír[uredi]

  • "Ali odavno je rečeno: Zlo će često nauditi zlu."
    • Théoden. Str. 225.
  • "Ali ničega nema što Sauron ne bi mogao preokrenuti na zlo."
    • Gandalf. Str. 228.
  • "Za sve nas pogibeljni su izumi u umijeću dubljem od onog što sami posjedujemo."
    • Gandalf. Str. 228.

Knjiga četvrta[uredi]

Kroćenje Sméagola[uredi]

  • "Zaslužio je smrt! Rekao bih da jest. Mnogi koji žive zaslužili su smrt. A neki koji umiru zaslužili su život. Zar im ga možeš dati? Zato nemoj biti tako revan u izricanju smrtnih presuda u ime pravde zato što se bojiš za svoju kožu. Čak ni najveći mudraci ne mogu predvidjeti sve nakane."
    • Gandalfove riječi kojih se Frodo prisjeća. Str. 250.
  • "′Zaklinjemo se, da, zaklinjemo se!′ izusti Golum. ′Služit ću gospodaru mog Zlata. Dobar gospodar, dobrar Sméagol, golum, golum!′"
    • Str. 254.

Put kroz močvaru[uredi]

  • "Ako Prsten Vladar ode u vatru a mi se nađemo u blizini? Pitam te, Sam, je li uopće vjerojatno da će nam kruh opet biti potreban? Mislim da neće. Uspijemo li okrijepiti svoje udove toliko da nas odnesu do Usudne gore, to je najviše što možemo učiniti. Kako se osjećam, to je i više nego što ja mogu."
    • Frodo. Str. 261.

Crne dveri su zatvorene[uredi]

  • "Oduvijek je mislio da je dragi gospodin Frodo toliko dobar da je ujedno i poprilično naivan. [...] Isto je tako mogao i Golum na svoj način, i to sa mnogo više opravdanja zato što je Froda poznavao znatno kraće vrijeme, počiniti sličnu pogrešku i pobrkati dobrotu s naivnošću."
    • O Samu i Golumu. Str. 279.
  • "Držao se uvrijeđeno kao lažljivac osumnjičen da je slagao baš onda kad je rekao istinu, ili bar dio istine."
    • O Golumu. Str. 283.

Prozor na zapad[uredi]

  • "Al žalosno je što ljudi koji se bore pričaju da se bore protiv Neprijatelja neće ostavit druge da se bore na svoj način. Neprijatelj bi zbilja bio sretan kad bi vas vidio. Mislio bi da je steko novog prijatelja, dašta!"
    • Sam. Str. 308.
  • "Umoran sam, i žalostan, i bojim se. Ali imam nešto obaviti, ili bar to pokušati, prije nego što i ja poginem."
    • Frodo. Str. 311.
  • "′Što se mene tiče′, opet će Faramir, ′ja bih htio opet vidjeti Bijelo drvo u cvatu u dvorima kraljeva, i da se vrati srebrna kruna, i da Minas Tirith živi u miru: da bude opet kao nekad Minas Anor, pun svjetla, visok i lijep, lijep kao kraljica među drugim kraljicama; da ne bude gospodarica mnogih robova, ne čak ni dobra gospodarica dragovoljnih robova. Rata mora biti dok god branimo svoje glave od napadača koji bi nas htio sve proždrijeti, ali ja ne volim sjajan mač zbog njegove oštrine ni strijelu zbog njezine brzine ni ratnika zbog njegove slave. Ja volim samo ono što oni brane: grad ljudi od Númenora, htio bih da ga vole zbog njegovih sjećanja, njegove starine, njegove ljepote i njegove današnje mudrosti.′"
    • Str. 316.
  • "Mi uvijek govorimo istinu, mi ljudi iz Gondora. Malokad se hvalimo, a onda izvršimo ono što smo rekli, ili izgubimo glavu pri tom pokušaju. Ne bih je uzeo ni kad bi bih je našao kraj puta, rekao sam vam. A čak i da sam takav čovjek da želim tu stvar, iako mi nije bilo jasno o kojoj je stvari riječ kada sam to rekao, svejedno bih se držao tih riječi kao zavjeta i one bi mi vezale ruke."
    • Faramir. Str. 3216.-327.
  • "Pohvala hvale vrijednih najveća je nagrada."
    • Faramir Samu. Str. 228.

Zabranjeno jezero[uredi]

  • "′Zalutali smo, zalutali′, odgovori Golum. ′Nema imena, nema posla, nema Zlata, nema ničesa. Sasma prazni. Samo gladni; da, gladni. Dvije-tri ribice, gadne koščate ribice za jednog jadnika, i sad kažu smrt. Kako su mudri, kako pravedni, zbiljam pravedni!′"
    • Golum. Str. 337.

Put do križanja[uredi]

  • "Al dok god ima života, ima i nade, što bi reko moj Čiča, i potreba za 'ranom, tako bi obično pridodavo."
    • Sam. Str. 349.

Stube Cirith Ungola[uredi]

  • "I tko sad uopće može obraniti gazove od kralja Devetorice jahača? A doći će još i duge vojske. Zakasnio sam. Sve je propalo. Izgubio sam previše vremena. Sve je propalo. Sve i da izvršim svoju zadaću, nitko neće za to nikad saznati. Neću imati kome reći. Bit će sve uzalud."
    • Frodo. Str. 358.
  • "Frodo podigne glavu pa ustane. Očaj ga nije napuštao, ali ga je slabost prošla. Čak se i sumorno osmjehne, osjećajući isto onako jasno kao što je maloprije osjećao suprotno, da mora učiniti ono što nora, ako uzmogne, i da uopće nije važno hoće li za to ikad saznati Faramir, ili Aragorn, ili Elrond, ili Galadriel, ili Gandalf, ili bilo tko drugi."
    • Str. 358.-359.
  • "Sva ona junaštva u starim pričama i pjesmama, gos'n Frodo, sve one pustolovine, kako sam ih ja uvijek zvao. Ja sam mislio da su sve ono divni junaci tražili i željeli, zato što je sve to bilo uzbudljivo a život im je bio pomalo dosadan, da im je to bila neka vrsta zabave. Ipak, nije tako bilo s pričama koje su stvarno nešto značile, ni s onima koje su vam ostale u pameti. Obično su se junaci u njima jednostavno našli... put ih je nanio amo, kako vi kažete."
    • Sam. Str. 363.
  • "′Da, gospodine, na to nisam još ni pomislio! Mi imademo... vi imadete nešto od njegova svjetla u onoj zvjezdanoj staklenci koju vam je Gospa dala! Zapravo, kad se dobro promisli, mi smo još uvijek u istoj priči! Ona i dalje teče. Zar velike priče nikad ne završavaju?′
    ′Ne, one nikad ne završavaju kao priče′, odgovori mu Frodo. ′Ali pojedinci u njima dolaze i odlate kad odigraju svoju ulogu. Našoj će ulozi poslije doći kraj... ili prije.′"
    • Sam i Frodo. Str 363.-364.
  • "Ipak se pitam hoće l' se ikad govorit o nama u pjesmama il u pričama. Dabome da jesmo već u priči, al hoću da kažem: hoće ' nas metnut u riječi, znate, hoće l' pričat o nama uz ognjište, il čitat iz velike, pozamašne knjige tiskane crvenim i crnim slovima, godine i godine kasnije. I hoće l' ljudi reć: ′Hajde da čujemo opet nešto o Frodu i Prstenu! I hoć l' reć: ′Da, meni je to jedna od najdražih priča. Frodo je bio zbilja hrabar, jel' da je bio, tata?′ ′Jest, sinko, najslavniji od sviju hobita, a to nije mala stvar.′"
    • Sam. Str. 364.
  • "′Ama, Same′, reče, ′dok te ovako slušam, nekako se radujem kao da je ova naša priča već napisana. Samo što si ti iz nje izostavio jednog od glavnih junaka: Samwisea Srčanog. ′Volio bih čuti još nešto više o Samu, tata! Zašto, tata, nisu naveli više njegovih riječi? To baš najviše volim, to me nasmijava. A Frodo ne bi ni dogurao daleko bez Sama, je li da ne bi, tata?′ [...] Mi se ipak malo zatrčavamo. Ti i ja smo, Same, zaglibili na najgorem mjestu u priči, i sva je prilika da će netko sad reći: ′Daj sklopi tu knjigu, tata, ne da mi se više slušati.′"
    • Frodo. Str. 364.
  • "Čak bi i Golum mogo bit dobar u priči, svakako bolji nego kad je s nama u društvu. Pa i on je, kako sam veli, volio nekad slušat priče. Da mi je znat šta on misli o sebi, je l' junak ili lupež? Golume!"
    • Sam. Str. 364.-365.
  • "Da ga je koji od ova dva spavača mogao vidjeti, načas bi zacijelo pomislio da gleda nekog starog umornog hobita smežuranog od godina koje su ga iznijele daleko iz njegova doba, daleko od prijatelja i rodbine, polja i potoka mladosti, starog i izgladnjelog, jadnog stvora."
    • O Golumu. Str. 366.-367.

Odluke majstora Samwisea[uredi]

  • "Da mi je znat hoće l' to ikad bit opjevano: kako je Samwise pao na Visokom prijevoju i podigo zid od lešina oko svog gospodara. Ne, neće bit opjevano. Dabome da neće jer će nać Prsten pa neće više ni bit pjesama. Ma šta mogu! Meni je mjesto uz gos'n Froda. To ipak moraju razumit... Elrond i Vijeće, i velika gospoda i gospe sa svom njihovom mudrošću. Planovi su im propali. Ne mogu ja bit Nositelj Prstena. Ne mogu bez gos'n Froda."
    • Sam. Str. 391.