Lustracija

Izvor: Wikicitat
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Lustracija je proces oslobađanja društva od komunističke nomenklature koja je upravljala totalitarnim socijalističkim režimima. Provedena je ili se provodi pretežito u Europi.

Višnja Starešina: Ljudi koji su činili okosnicu tog sustava i dalje su u poziciji moći, njihova djeca i unuci danas upravljaju državom, gospodarstvom i društvom, njihove žrtve i dalje se negiraju i prešućuju, potomci žrtava i danas se guraju na društvenu marginu, sustavno eliminiraju iz sustava odlučivanja. I na taj se način čuva jedan oligarhijski monopol vlasti koji je urušava i koji je gospodarski i društveno neodrživ. Demontaža tog oligarhijskog upravljačkog monopola je pretpostavka ne samo demokratskog i europskog razvoja Hrvatske već i novog gospodarskog koncepta.
Hrvoje Hitrec: Hrvatska se ukazuje kao posljednja komunistička država u Europi sve dok ne postavi stvari na svoje mjesto te napokon pokažemo da smo sazrijeli kao narod i demokratsko društvo.

Naveden izvor[uredi]

  • “Ako je normalno da se objavi popis branitelja, zašto se ne bi napravio spisak udbaša i spisak sudaca i onih koji su u komunizmu slali Hrvate na izdržavanje kazne. Nas, branitelje, su lustrirali, gdje si bio i što si radio u ratu, ajmo sada i sve druge. Zašto ne bismo lustrirali političare, suce, sve na važnim funkcijama u zemlji?” ~ Tomislav Josić[1]
  • „A naravno da tu postoje i politički interesi, s obzirom na to da se u Hrvatskoj više nego u bilo kojoj drugoj komunističkoj zemlji, ono što je bila nekada partijska nomenklatura, vrlo dobro snašla. Etablirala se od gospodarstva do politike i koja naravno nije zainteresirana da se propitkuju korijeni njihovih političkih početaka i dobrog djela života koji su proveli u Jugoslaviji“ ~ Dražen Budiša[2]
  • "Bivši sustav ostavio je Hrvatskoj velike naslage komunističkog totalitarnog mentaliteta te je lustracija nužna da bi se izdvojili oni koji su odgovorni, a time unijelo novo društveno ozračje i spriječilo generalno iskrivljivanje prošlosti, jer sve dok se ne raščisti prošlost, njome će političke kreature manipulirati i prekrivati svu štetu koju su nanijele i još je nanose." ~ Josip Juratović, zastupnik SPD-a u Bundestagu[3]
  • „Dok su Srbi zauzimali trećinu Hrvatske, oni su zauzimali hrvatske medije, a mi smo se bavili ratom.“ ~ Andrija Hebrang[4]
  • "Hrvatska je i danas zarobljenik mentalnog nasljeđa komunizma, i danas nam se želi nametnuti način gledanja na prošlost , ali i sadašnjost kroz naočale formalno bivšeg, ali istinski nikada demontiranog režima. Ljudi koji su činili okosnicu tog sustava i dalje su u poziciji moći, njihova djeca i unuci danas upravljaju državom, gospodarstvom i društvom, njihove žrtve i dalje se negiraju i prešućuju, potomci žrtava i danas se guraju na društvenu marginu, sustavno eliminiraju iz sustava odlučivanja. I na taj se način čuva jedan oligarhijski monopol vlasti koji je urušava i koji je gospodarski i društveno neodrživ. Demontaža tog oligarhijskog upravljačkog monopola je pretpostavka ne samo demokratskog i europskog razvoja Hrvatske već i novog gospodarskog koncepta." ~ Višnja Starešina[5]
  • " Perković je mogao na put i 1. srpnja prošle godine, bez teškog sramoćenja zemlje kao (post)totalitarnog rezervata, ali dobro je što se konačno razotkrila prava struktura moći.
Pokazalo se ne samo kako nije kasno za lustraciju, već kako će, ako se s tim procesom ubrzo ne započne, biti kasno za stvaranje istinskog demokratskog društva. Trulo srce hrvatskog društva su strukture unutar institucija koje razaraju samu njihovu bit i smisao, DORH prije svega. Da nije došlo do sloma komunizma, da su ostali jednopartijski sustav, verbalni delikt i štafeta, doslovno bismo gledali iste likove na čelu društva, od čelnika javne Radiotelevizije preko glavnih novinskih moćnika, vrha pravosuđa pa sve do bizarnih tipova koji su prije trideset godina bili čelnici partijske omladine, a danas se nude kao djevičanski nova lica, treći put između prvog i drugog partijskog puta.
Da se provela lustracija ne bi bilo tog kontinuiteta, a Hrvatska bi bila puno bliže Poljskoj i Češkoj nego Bjelorusiji po funkcioniranju institucija i demokratskim standardima. Lustracija trenutačno nije primarni, ali je, dugoročno gledano, vjerojatno najdublji problem hrvatskog društva.
Argument kako je kasno za lustraciju pobijaju događaji oko Perkovića. Lustracija ne znači da je svatko tko je predavao estetiku, igrao lijevog beka, vozio tramvaj, projektirao zgrade ili radio vrhunske kipove po narudžbi režima problematičan. Ali jest onaj tko je bio u vrhu nomenklature, bio partijski cenzor i komesar na televiziji i novinama, tko je surađivao s partijskom tajnom policijom, bio svjedok tužiteljstva na montiranim političkim procesima ili bdio nad ideološkim i kadrovskim pravovjerjem na politički osjetljivim studijima i institutima.
Hrvatska je, u smislu neprovedene promjene političke i društvene elite, sličnija Bjelorusiji i Rusiji nego Estoniji, Poljskoj ili Češkoj. Očito je da su te strukture kočnica bilo kakvih društvenih promjena. Da isijavaju totalitarni mentalitet koji vidimo u svim strankama. Znanac iz Makedonije, jedine zemlje bivše Jugoslavije koja je započela s lustracijom, lani mi je govorio kako nije prekasno i da su u tijeku procesa otkrili vrlo zanimljive stvari, da su suradnici službe bili i neki ministri i predsjednički kandidati, a što je posebno zanimljivo i čelnik Soroševa Otvorenog društva za Makedoniju Vladimir Milčin. Makedonski lustratori provjeravaju i tajkune koji su se obogatili u privatizaciji devedesetih. Nastoji se utvrditi jesu li došli do kapitala poduzetništvom ili zahvaljujući tome što su kao suradnici službe bili dio strukture. " ~ Nino Raspudić [7]
Hrvatska se ukazuje kao posljednja komunistička država u Europi sve dok ne postavi stvari na svoje mjesto te napokon pokažemo da smo sazrijeli kao narod i demokratsko društvo.“ ~ Hrvoje Hitrec [8]
  • "Svi smo mi danas taoci Udbe i udbaša i njihovih međusobnih obračuna i ucjena, a udbaštvo nije ideološka kategorija. Baš kao što su nekada žandarski batinaši jugoslavenskoga kralja postajali voljni ustaški ubojice, tako nijednom pravom udbašu nije bio problem postati veliki antikomunist i nacionalist. Za batinaše i ubojice uvijek je bilo posla u svim režimima." ~ Branimir Pofuk[9]
  • "Lustraciju su prihvatile gotovo sve zemlje bivšega komunističkog bloka u Europi. Ona je provođena na različite načine i s različitim rezultatima. U Hrvatskoj bi, po mome mišljenju, trebalo provesti lustraciju kojom bi se bivše komunističke obavještajce i visoke vladine službenike trebalo udaljiti iz javnoga života.
Mislim da je sada više nego očigledno da Goran Radman zbog cenzure koju provodi ne bi smio biti glavni ravnatelj HRT-a. Ravnatelj HRT-a iz komunističkog razdoblja nije zaboravio metode kojima se tada služio, a čini se da pojedinci takve metode i ne mogu zaboraviti.
Slučaj bivšega komunističkog javnog tužitelja Ante Nobila, koji je mjesecima u hrvatskim medijima dobivao golem prostor u pokušaju sprečavanja izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj u tom je smislu još dramatičniji. Kako je on dobivao tako veliki prostor u medijima? Nije li logično pomisliti da je iskoristio ostatke svoje nekadašnje moći za to? Posebno smeta što je to iskoristio da difamira ubijenoga Stjepana Đurekovića. Obitelj i zastupnici pokojnoga Đurekovića, s druge strane, u medijima nisu dobili nijednu ozbiljnu priliku. ... Đurekovićevoj udovici ne znamo ni ime, a kamoli kako živi od suprugova ubojstva 1983. Ne znamo kako je stradao njihov sin… Upravo tragikomično zvuči Perkovićevo tumačenje okolnosti u kojima je pribavio ključ prostorije u kojoj je organizirano ubojstvo na Đurekovića. Trebali bismo valjda povjerovati da mu je ključ trebao za to da tamo popije kavu.
Takav pakleni medijski sklop nije bio moguć bez više moćnih režisera. A to se ubuduće može spriječiti jedino tako da se provede lustracija. ... Lustracija nam je nužna i zbog toga što su Nobilo i Perković dokazali kako zbog zaštite vlastitih interesa mogu ugroziti i cijelu državu. Pa zbog njih je Hrvatska doživjela prijetnju sankcijama od strane Europske Unije. Ugled nam je Uniji ozbiljno narušen i pitanje je koliko će vremena trebati da ga povratimo." ~ Zorislav Lukić[10][11]
  • "U Hrvatskoj neće biti napretka dok se jednom ne raščiste neke stvari. Lustracija se mora napraviti. Nitko ne tvrdi da ih treba zatvarati, ali ne treba im dati poslove u javnom životu." ~ Tomislav Josić[1]

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 Narod.hr : Tomislav Josić u Nedjeljom u 2: ako se lustriralo branitelje, zašto se ne bi političare i suce?
  2. Narod.hr : Cenzura na HRT-u - što je govorio Budiša u 4. epizodi “Zločina komunizma”
  3. Stjepo Bartulica za Večernji list : Ne znače mnogo sloboda govora ili privatno vlasništvo ako nemamo pravo biti rođeni
  4. ZAUZELI SU SVE MEDIJE Hebrang: sve strukture hrvatskog društva drže komunisti, udbaši i njihovi potomci
  5. “Neprijatelj naroda” – što nam donosi novi dokumentarac Višnje Starešine?
  6. Večernji list “Lex Perković” otvara Pandorinu kutiju? Pa neka se otvori!
  7. u Večernjem listu: Lustracija? A da 
ipak pokušamo! Još nije kasno za lustraciju
  8. Krug za Trg: Naziv Trg maršala Tita dokaz da se jugoslavenska sablast i dalje nalazi u hrvatskoj vlasti
  9. Ma kakav titoizam, kakve petokrake? Taoci smo Udbe kojoj su dobre sve ideologije!
  10. Narod.hr : Demistifikacija Tita mnoge boli; Radman nije zaboravio metode iz komunizma
  11. matica.hr/vijenac : Demistifikacija Tita mnoge boli


Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Wikipedije
Članak Lustracija postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.