Sveti Ivan Vianney

Sveti Ivan Maria Vianney (1786. – 1859.), francuski katolički svetac, zaštitnik župnika.

Francis Trochu, The Curé of Ars[uredi]

Nikad od nas ništa nije uzeto, ako dajemo Bogu.
Ponekad je sam pogled na sliku dovoljan da nas pokrene i obrati; slike ponekad ostavljaju gotovo toliko dubok dojam kao i predmeti koje predstavljaju.

Ako bismo ovdje na Zemlji u potpunosti shvatili tko je svećenik, onda bismo umrli; ne zbog straha, već zbog ljubavi...bez svećenika bi muka i smrt našega Gospodina bila beskorisna. Svećenik je onaj koji na Zemlji nastavlja djelo otkupljenja.
Bog ne gleda niti na duge, niti na lijepe molitve, nego na one, koje izlaze iz dubine srca. S iskrenom željom, Bogu se svidjeti.
Izvan Boga, braćo moja, nije ništa čvrsto, ništa trajno.
Jedan Bog živi i umire u trpljenima, a jedan kršćanin, premda natovaren s grijesima, ne želi ništa trpjeti.
Ostavi župu 20 godina bez svećenika i završit će u klanjanju zvijerima.
Svatko je od nas poput maloga zrcala u kojemu Bog traga za svojim odrazom.
Svećenik nije svećenik za sebe, on ne može sam sebe odriješiti od grijeha niti si podijeliti posljednje pomazanje. On nije ovdje za sebe, nego za druge.
Sud Božji i sud svijeta stoje jedan prema drugomu kao vatra i voda. Što svijet visoko cijeni, Bog prezire, i samo poniznima daje On svoju milost.
Sveto Pismo, kao i crkvena povijest i život svetaca svjedoče nam ovu veliku istinu, da nas jedino služba Bogu čini sretnima već na ovom svijetu.
Želite li, da vaš trpljenja postanu laka, odnosno, slatka i ugodna? Dođite sa mnom na jedan čas k podnožju križa, od kojega smo mi u Isusu Kristu preporođeni.

Ne postoji nitko tko ne može moliti, i to moliti u svako doba i na svakomu mjestu, noću ili danju, kada mu je teško na poslu ili kada se odmara, na polju, kod kuće ili kada je na putu.
Oni koji ne mole spuštaju se prema zemlji poput krtica pokušavajući napraviti rupu kako bi se sakrili.
Kad molimo s pažnjom i poniznošću uma i srca, mi napuštamo zemlju i dižemo se u nebo. Dohvaćamo ispružene Božje ruke. Razgovaramo s anđelima i svecima.
Bog je svugdje i spreman je čuti naše molitve.
Oni koji ne mole razmišljaju samo o vremenitim stvarima poput škrca koji, kada mu se ispruži srebrno raspelo na poljubac, primjećuje: „Taj križ teži najmanje deset unci”.
Možete moliti stavljajući se jednostavno u Božju prisutnost. Kada netko nema ništa više za reći, nego samo zna da je On tu – to je samo po sebi najbolja molitva.
Nevolje se tope pod žarkim molitvama poput snijega pod suncem.
U molitvi nam vrijeme prolazi tako brzo, i tako ugodno, pa ni ne primijetimo koliko dugo traje.
Sveta Colette je vidjela i razgovarala s našim Gospodinom, isto kao što mi činimo međusobno.
Koliko često dolazimo u crkvu ne znajući po što smo došli, niti što želimo pitati! Često pomislim kako ćemo, kada se dođemo klanjati pred našim Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, dobiti od Gospodina sve što poželimo, ako ga to pitamo s vrlo živom vjerom i vrlo čista srca.