Prijeđi na sadržaj

Josip Broz Tito

Izvor: Wikicitat
Inačica 28721 od 23. kolovoza 2019. u 18:45 koju je unio Lordluka99 (Razgovor | doprinosi) (→Naveden izvor: dodavanje citata)
Josip Broz Tito

Josip Broz Tito (Kumrovec, 7. svibnja 1892. – Ljubljana, 4. svibnja 1980.), hrvatski i jugoslavenski političar, jugoslavenski državnik i komunistički diktator.

  • »Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno neopredijeljeni građani Jugoslavije. Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat.«
  • »Nesvrstana politika, koju slijedi i Jugoslavija, dala je, što je dobro poznato, ogromne rezultate u borbi za mir i društveni progres. Nesvrstane zemlje su danas glavni pobornici ravnopravnih odnosa u svijetu, odnosa bez ikakve diskriminacije i miješanja u unutrašnje poslove drugih. Istovremeno, one pokazuju najrazvijeniju sposobnost za demokratsku suradnju u svim oblastima ljudske i društvene djelatnosti, i to kako u međusobnim odnosima tako i u odnosima sa svim drugim zemljama. Nesvrstane zemlje su na čelu borbe za stvaranje pravednijega ekonomskog poretka u svijetu, u kome bi već jednom narod svake zemlje trebalo da koristi svoja prirodna bogatstva prvenstveno za sebe i vlastiti razvoj.«[1]
  • "U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom."
    • Govor u Varaždinu 20. svibnja 1945., koji je najavio Bleiburg, Križni put, partizanske zločine i pokolje nad Hrvatima.[2]
  • „Nikad više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kući provjetriti tako, da zauvijek nestane onog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu, federativnu Jugoslaviju“
    • J. B. Tito, „Vjesnik“, 25. svibnja 1945., br. 30., str. 4.
  • "Mi gradimo jedinstvo i bratstvo, ali srpski šovinisti u Vojvodini neće da priznaju Hrvatu da je Hrvat, već ga zovu bunjevac. On traži propusnicu za Beograd, a ovaj mu piše: narodnost — Bunjevac. (…)"
    • Na Osnivačkoj skupštini Komunističke partije Srbije, u Beogradu, 8. – 12. svibnja 1945.
  • "Još za vrijeme bitke kod Livna mi smo zarobili jednu grupu pripadnika takozvane organizacije TODT koja je pljačkala ekonomske resurse naše zemlje. To nisu bili vojnici, nego civili. S druge strane u zatvoru je bilo i kod ustaša i kod Nijemaca mnogo naših rukovodećih komunista, nešto onih koji su zarobljeni u borbi, a nešto onih koji su bili na partijskom radu po gradovima. Jedan iz te grupe zarobljenih pripadnika organizacije TODT predložio nam je razmjenu zarobljenika. Ja sam tada smatrao da bi to dobro bilo, jer radilo se o civilima koje je i inače štitila ženevska konvencija. Predložio sam da nam za jednog Nijemca daju pet naših ljudi koji su čamili u njemačkim i ustaškim zatvorima i logorima. To je bilo prihvaćeno. Tako smo uspjeli da oslobodimo veću grupu naših drugova i drugarica - komunista, da ih spasimo od krvničkih ruku." ~
  • "U toku bitke na Neretvi imali smo drugi slučaj. Kao što sam već rekao, imali smo veći broj zarobljenih Nijemaca i Talijana. Među njima je bio i onaj komandant bataljona SS, Strecker. Sa njima nismo znali šta da radimo. Hrane nismo imali ni za sebe. A nismo ih, naravno, htjeli likvidirati, jer smo se pridržavali odredbi ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima. Nismo to činili, iako smo dobro znali da su Nijemci ubijali ne samo naše zarobljene borce, nego i ranjenike i bolesnike, zato smo predložili razmjenu i Nijemci su to odmah prihvatili. Tri naša druga su išli na pregovore sa direktivom da razgovaraju o razmjeni zarobljenika, čime bi se našoj vojsci priznao i status ratujuće strane u duhu postojećih normi međunarodnog ratnog prava. Uspjeli smo samo da dođe do razmjene zarobljenika, tako da su mnogi naši drugovi bili spašeni iz ruku dželata i potom raspoređeni u razne jedinice." ~
  • "Oko toga ja sam imao teškoća sa Staljinom koga sam obavještavao preko Kominterne. Javio sam da mi sa Nijemcima razmjenjujemo zarobljenike, imajući pored ostalog u vidu i to da nas mori glad, da ljudi od iscrpljenosti padaju mrtvi. On je meni odgovorio vrlo grubo, zamjerajući nam što razmjenjujemo zarobljenike sa neprijateljem. A s kime drugim da ih razmjenjujemo, ako ne sa neprijateljem? Ja sam tada Staljinu kratko odgovorio: ako nam ne možete pomoći, ostavite nas na miru, mi ćemo se nekako snaći. Kad sam se 1944. godine sa Staljinom sreo u Moskvi, on mi je oštro zamjerio zbog takovog odgovora. Ja sam ga gledao i rekao: druže Staljin, da ste bili na mome mjestu, vi biste vjerovatno, napisali i to grublje. Onda je zašutio. Jer, bilo je to teško vrijeme. Gledaš ljude umiru od gladi, a treba se boriti. Međutim, i danas ima pokušaja da se ta razmjena tendenciozno interpretira i zloupotrebi. Mi ćemo to sve napisati točno onako kako je bilo. Uvjeren sam da nam malo ko neće odobriti ono što smo tada učinili. Mi smo to morali napraviti. Spasili smo tako stotinak naših ljudi, dobrih boraca i aktivista."
  • "Ko nama danas može zamjeriti ako smo činili nešto što je jačalo našu snagu, ne prestajući, naravno, da se borimo. Niko od nas nije ni pomislio da Nijemci više neće ići protiv nas. Jedino smo znali da je i njima potreban predah, da bi napravili novi strategijski plan, i da ćemo se sigurno ponovo sukobiti. Ja ni jednog momenta nisam sumnjao u to da oni neće, čim prije to budu mogli, udariti na nas. Ali, kao što sam malo prije rekao u govoru, sprovodili smo naš strategijski plan - da idemo prema Crnoj Gori i Sandžaku, i dalje prema Kosovu, južnoj Srbiji i Makedoniji, da bi naše jedinice ojačali novim snagama."
    • na proslavi 35. godišnjice Bitke na Neretvi 12. studenoga 1978.[3]
  • »Ljudi se vraćaju natrag, u historiju svoga naroda, počinju po njoj da čeprkaju i zaboravljaju na budući razvitak naše socijalističke zajednice kao cjeline. Nijedna naša republika, sama za sebe, ne bi bila ništa, da nismo svi zajedno. Jačajući i ubuduće naše jedinstvo, mi moramo stvarati svoju, jugoslavensku socijalističku historiju, ne dirajući u nacionalno pravo pojedinih republika da gaje svoje tradicije, i to ne na štetu već u interesu čitave zajednice. To je naš put, to mi hoćemo, a ne razbijanje našeg jedinstva. Mi ne mislimo, kao razni građanski elementi koji se nisu slili sa socijalističkom mišlju u našem razvitku i koji utiču i na neke komuniste, da treba da se vraćamo na stari put.«
  • "Drugovi, pred nama su odlučujući dani. Naprijed sada u konačnu borbu. Iduću konferenciju moramo održati u oslobođenoj zemlji i od tuđina i od kapitalista."
    • Iz govora na V. zemaljskoj konferenciji KPJ, listopad 1940. u Zagrebu[5]
  • "Narodi Jugoslavije ... danas, 9. maja, tačno 49 mjeseci i 3 dana od fašističkog napada na Jugoslaviju, najveća agresivna sila u Evropi, Njemačka, kapitulirala je ... četrdeset devet mjeseci natčovječanskih napora i prolijevanja krvi naših naroda urodilo je plodom, urodilo je punom pobjedom naših naroda u zajednici sa ujedinjenim nacijama..."
    • Iz govora na Beogradskom radiju, 9. svibnja 1945.[5]

Nenaveden izvor

  • Dođe maca na vratanca.
  • Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremamo se kao da će sutra rat.
  • Uživam kad po lijepom sunčanom danu mogu prošetati kroz polja, kroz šume, pokraj rijeka, kad mogu neposredno sagledati intiman život prirode oko sebe. Prirodu treba voljeti, a divljač je njen sastavni dio; ona oživljava naše šume i polja i zato je treba čuvati. Ja vrlo često ne pucam i smatram da u lovu ne treba ići i težiti samo za rekordima, jer puno lovačko zadovoljstvo nije u tome, nego baš u samom boravku u prirodi, u promatranju, razmišljanju, odmoru.
  • Mi moramo u Jugoslaviji, naprimjer pokazati da ne može biti manjine i većine. Socijalizam manjinu i većinu odbacuje. On traži ravnopravnost između manjine i većine, a onda nema ni većine ni manjine, nego ima samo jedan narod, proizvođač, radni čovjek, socijalistički čovjek.
  • Radnička klasa je stub naše socijalističke države, radnička klasa svih nacionalnosti i u svim republikama ima ista gledišta i iste interese, i ona predstavlja cement koji učvršćuje i snaži našu socijalističku zajednicu.
  • Prije će Sava uzbrdo poteći nego li će Hrvati imati svoju državu.
  • Nemojmo se držati zakona kao pijan plota.
  • Čuvajte mi bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga.
  • Oblast je pri nas ljudska.
  • Bratstvo i jedinstvo može postojati samo među onima koji su zbilja ravnopravni.

Citati o osobi

  • »Tito je i kod nas i u svijetu postao simbolom svega onoga što su narodi Jugoslavije u toku ovoga rata učinili, svega onoga što su postigli. On je postao simbolom naših stradanja, naše borbe i naših tekovina — zovu nas: Titov narod, Titova vojska i Titova Jugoslavija. Sve ono što danas afirmira Jugoslaviju — to je Titovo. Tito i Jugoslavija postali su nedjeljivi.«
  • »Iz svojih palača, lovačkih kuća i lovačkih ekskurzija Tito je vladao Jugoslavijom poput nekog vladara iz 16. stoljeća. Provodio je veći dio vremena po svojim rezidencijama širom zemlje, dok je svojim ministrima prepuštao svakodnevne administrativne poslove vlade, premda je uvijek osobno donosio konačnu odluku o najvažnijim pitanjima.«
    • Jasper Ridley, Tito : biografija, prevele Vesna Domany-Hardy i Vanessa Vasić-Janeković, Prometej, Zagreb, 2000., ISBN 953-6460-11-4, str. 355. i 356.[7]
  • »Dođe li taj mladi i bolesno ambiciozni komunist na čelo KPJ, to će biti tragedija za partiju.«
  • »Kada su se u ovom ratu za dugih noćnih bdjenja oko 1943. do 1944. od vremena na vrijeme čuli Titovi topovi kako gunđaju čitave noći oko Zagreba, često sam prisluškivao toj noćnoj grmljavini. Uvijek mi je pred očima bila jedna te ista slika iz godine tridesetsedme: sjedi Tito pred pergamenom fjorentinske svjetiljke, u žućkastom sjaju rasvijetljenog gregorijanskog korala sa starinskim, četverouglastim notama kvadrakvartama u krvavoj, transparentnoj boji karminskih slova, i priča o kumrovačkom Nokturnu. Grme njegovi topovi, traje sudbonosno ratno bdjenje, a ja mislim u svojoj samoći: gle, Tito budi Kumrovec iz hiljadugodišnjeg sna! Tito se pobunio protiv srednjeg vijeka, on je našao izlaz, on plovi punim jedrima i njegove galije putuju u sigurnu luku pobjede.«
    • Miroslav Krleža, Titov povratak godine 1937., »Borba«, XVII, br. 123, Beograd-Zagreb, 25. svibnja 1952., str. 5. i 6. (orječje pisano povodom Brozovoga šezdesetoga rođendana).[9]

Izvori

  1. ↑ Skupina autora, ur. Emil Piršl, Nesvrstani, Zagreb : »Spektar«, „Znanje”, Matica hrvatska, „Globus“, Opatija : »Otokar Keršovani«, Ljubljana : Dopisna delavska univerza, Beograd : „Uniona publik“, Mostar : IKP „Prva književna komuna”, 1977., str. 2.
  2. ↑ Narod.hr: 20. svibnja 1945. Varaždin - Tito u govoru obećao konačni obračun s "hrvatskim smradom"
  3. ↑ Jozo Tomašević, Četnici u Drugom svjetskom ratu : 1941 – 1945, preveo Nikica Petrak, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1979., str. 223.
  4. ↑ Josip Broz Tito, Samoupravni socijalizam: izbor tekstova, 1. izd., priredio Mirko Bolfek, »Školska knjiga«, Zagreb, 1974., str. 143.
  5. ↑ 5,0 5,1 Stanojević, Tihomir. Tito - riječ i djelo: 1941 - 1971. Beograd: Interpres, 1971. str.7
  6. ↑ Mirko Žeželj, Narodi u prostoru i vremenu 4: povijesna čitanka za VIII razred osnovne škole, IV nepromijenjeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 1978., str. 122.
  7. ↑ Hrvoje Petrić, Jakša Raguž, Povijesna čitanka : za VIII. razred osnovne škole : [dvadeseto stoljeće], Meridijani, Samobor, 2004., ISBN 953-7004-87-2, str. 173.
  8. ↑ Jože Pirjevec, Tito i drugovi, prevela sa slovenskoga Nina Sokol, Mozaik knjiga, Zagreb, 2012., ISBN 978-953-14-1064-9, str. 37.
  9. ↑ Napomena: Postoji i tekst Titov povratak 1937., sličnoga naslova, napisan u Budimpešti mjeseca travnja 1947. za predavanje u jugoslavenskoj koloniji.


Vanjske poveznice

Wikipedija ima članak na temu: Josip Broz Tito
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Josip Broz Tito
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Josip Broz Tito
Wikizvor ima izvorna djela autora: Josip Broz Tito
Dobavljeno iz "https://hr.wikiquote.org/w/index.php?title=Josip_Broz_Tito&oldid=28721"